Učinila je za mene divno djelo. —Mark 14:6
Ako nas ono što nazivamo ljubavlju ne odvodi dalje od nas samih, to zapravo nije ljubav. Ako imamo ideju kako je obilježje ljubavi da je ona oprezna, mudra, razumna, pronicljiva i nikad dovedena do krajnosti, propustili smo pravo značenje. Ovo može biti opis naklonosti i može nam donijeti topli osjećaj, ali to nije istinit i točan opis ljubavi.
Jesi li ikad bili ponukan učinite nešto za Boga, ne zato što si osjećao kako bi to bilo korisno ili jer bi bilo tvojom dužnošću učiniti to ili stoga što što bi to imalo neki značaj za tebe, već jednostavno zato što ga voliš? Jesi li ikad shvatio kako Bogu možeš dati stvari koje su Njemu vrijedne? Ili samo sjediš i sanjariš kako je veličanstveno Njegovo otkupljenje, a zanemaruješ sve stvari koje bi ti mogao učiniti za njega? Ne mislim ovdje na djela koja bi se mogla smatrati božanskim i čudesnim, već na obične, jednostavne ljudske stvari, stvari koje bi Bogu pružile dokaz tvog potpunog predanja. Jesi li ikada u srcu Gospoda Isusa stvorio ono što je Marija iz Betanije stvorila? “Učinila je za mene divno djelo.”
Postoje trenuci u kojima se čini kao da Bog promatra hoćemo li Mu pružiti makar malene darove naše privrženosti, samo kako bi pokazali koliko je stvarna i iskrena naša ljubav prema Njemu. Predanje Bogu ima veću vrijednost od naše osobne svetosti. Briga za osobnu svetost uzrokuje da svoj pogled usredotočujemo na sebe, a iz straha da ne uvrijedimo Boga, postajemo pretjerano zabrinuti načinom na koji hodamo, razgovaramo i gledamo.“… ali” jednom kad se predamo Bogu „savršena ljubav izgoni strah …” (1. Ivanova 4:18). Trebamo se prestati pitati: “jesam li od ikakve koristi?” i prihvatiti istinu kako Mu zaista nismo od velike koristi. Stvar nikad nije u tome jesam li od koristi, već od kolike sam vrijednosti za samoga Boga. Jednom kad se potpuno predamo Bogu, On će cijelo vrijeme djelovati kroz nas [povećavajući našu vrijednost].
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
