Bog je velik i On nas nadilazi, zato kažemo da je On “na nebesima”. Bog je Otac, On je dobar. Bog je ljubav. Čovjek je ograničen, ranjiv, potreban je pomoći. Zato se molimo Bogu. U molitvi svoju nemoć spajamo s Božjom svemoći. Svatko moli kako zna. Ali postoje i određene molitve drage vjernim kršćanima. Ovdje ih pružamo vojnicima da im posluže u molitvi. Dodajemo i kratki naputak o svetim sakramentima. U svim potrebama života neka vam Bog bude na pomoći, neka vam Bog bude blizu! (Iz Vojnikovog molitvenika)
Sjećam se tog dana kada sam u Vodostaju kod Karlovca na ratištu proslavio svoj 20-ti rođendan i kada me Bog spasio od sigurne smrti. Počelo je sve nakon primirja kada se iz vojarne Mekušje oglasio oficir JNA koji je na razglas pozivao da se predamo ili će u suprotnom početi “dejstvovati” po gradu, a za civile koji budu stradali da neće oni biti krivi nego mi. Moj zapovjednik mi je rekao: “Ovi se ne šale!” i dali su nam rok od 10 min, ali naravno da grad nismo prepustili njima i nakon deset minuta počelo je granatiranje. S obzirom da su oni bili puno jači mi smo morali štedjeti municiju i mine i čekali smo zapovijed iz našega zapovjedništva da vratimo minobacački plotun. Zapovjednik nam je dao zapovijedi koje točno ciljeve da gađamo i tako smo ih sve precizno pogodili, ali nije nam sve baš išlo tako glatko i lagano jer nam je krenulo po zlu kada su nas otkrili pa su nas počeli granatirati i to točno na moj 20-ti rođendan…na naš položaj je pljuštala kiša granata, nismo imali rovove jer to je područje puno podzemnih voda, a i poplave su česte. Sklonili smo se u jedan mali bunker koji je bio napravljen od greda i obložen vrećama s pijeskom i zemljom, ali to je bilo jako slabo, a granate su padale po položaju. Nas 10-tak se naguralo i počeli smo moliti, a molili su i oni koji nisu bili vjernici. Mislio sam da je ovo sigurno naš kraj i da ću se na svoj rođendan pozdraviti sa ovozemaljskim životom i prekrstio sam se i rekao: “Sveti Ante pomozi!” Granate su padale svega nekoliko metara od nas i to satima, da se nismo mogli s mjesta pomaknuti. Molili smo Boga i konačno dobili smo zapovijed da vratimo s minobacačem plotun. Imali smo u bunkeru RUP 12 i žičnu liniju, ali bilo je nezgodno vraćati plotun jer se spuštao mrak i sigurno će nas dokrajčiti jer će nas tada precizno naciljati kada ispalimo plotun. Bez obzira na sve predali smo sve u Božje ruke i ispalili smo plotun i uništili smo još jedan neprijateljski cilj. Nakon toga nastao je mir i nakon nekoliko dana neprestanog granatiranja i pucanja konačno smo se izvukli. Vojnici sa susjednog položaja gledali su kako nas neprijatelj granatira pa su mislili da smo svi izginuli i konačno, javio se preko žične linije zapovjednik susjednog položaja koji je sa svojim vojnicima gledao kako nas granatiraju satima i pitao me :”Ima li među vama preživjelih?” Odgovorio sam mu: “Svi smo živi i zdravi, hvala Bogu i nitko nije ozljeđen!” Ostali smo cijelu noć u bunkeru i tek ujutro smo vidjeli, s obzirom da je bunker bio u šumi, koliko nas je dragi Bog čuvao jer oko nas je bilo toliko srušenih drva koji su nam spasili život…da nije bilo šume pogodili bi direktno bunker i svi bi izginuli. Cijelo vrijeme sam u džepu imao krunicu na kojoj je pisalo “Fatima” i Vojnikov molitvenik…gotovo sam siguran da nas je Gospa Majka Marija čuvala i sačuvala od sigurne smrti i da nas je zagovarala kod svoga Sina Isusa na Nebu. Osim krunice svaki vojnik je uz sebe imao i “Vojnikov molitvenik”. Naime, prije ove akcije jednom je došao zapovjednik ispred kuće gdje smo imali zapovjedništvo pa nam je podijelio male knjižice koje su imale maskirne korice na kojima je pisalo “Vojnikov molitvenik”. Zapovjednik nam je rekao: “Ove molitvenike je blagoslovio osobno kardinal Franjo Kuharić pa možete moliti iz njih.” Oni vojnici koji su bili druge vjere su također uzeli molitvenike i uz prvi zavoj u džepu mnogi su imali i molitvenike. Imao sam osjećaj da nas Bog cijelo vrijeme čuva i prati i da nas blagoslivlja svojim milosrđem. Najkraće pravilo kršćanskog života: “Zla se kloni,a čini dobro.” (Ps 34,15) Niti jedan rat nije dobar, ali čovjek u ratu mora biti čovjek što je ponekad teško izvedivo, ali upravo naš blagopokojni kardinal Franjo Kuharić zajedno s mnogim svećenicima, poticao je narod na mir, a vojnike da izbjegavaju mržnju ili osvetu. Obrana zemlje je pravo i dužnost i bili smo pozvani da po svojoj savjesti branimo domovinu od nametnutog rata za koji nismo bili krivi. Svi smo molili da što prije prestane rat i da zavlada mir. Ono što je mnogim vojnicima nedostajalo na ratištu jesu Sveta Misa i sakramentalni život, ispovijed i Sveta pričest pa je mnogima “Vojnikov molitvenik” došao kao melem za dušu. Naravno da je bilo i onih koji nisu bili baš u vjeri i molitvi, ali kada smo se nalazili u nekim pogibeljnim situacijama tada su svi molili Boga da pomogne, jednostavno je sve dolazilo samo od sebe. Ono što je bitno to je da su mnogi zapovjednici hrvatske vojske poticali svoje vojnike da se ne osvećuju i da se ne ugledaju na one s kontra strane koji su radili zlo, a posebno nad slabima i nad nemoćnima jer mi smo ipak civilizirani narod koji duboke temelje ima u katoličkoj vjeri, a katolička vjera nas uči da se ne osvećujemo i da ne činimo zlo. Na žalost, mnogi su u ratu i nakon rata širili laži o hrvatskim vojnicima, ali i opet Bog je s nama tako da se istina pokaže, a laž se pred istinom uništava i na kraju pobjeđuje samo dobro i ono što je Božje. U svakoj situaciji se treba zla kloniti i činiti samo dobro. Neprijatelj je u ratu znao ostaviti svoje ranjenike, a hrvatska vojska im je pomogla i otpremila ih je u bolnicu.Sjetimo se samo one snimke kada su pripadnici četvrte splitske brigade pomogli ranjenom srpskom vojniku.Taj vojnik i dan danas živi u Bjeljini i svima svjedoči hrvati nisu krvoločni nego civilizirani i dobri kršćani.
Vojnikova molitva Bogu:
“Bože,Oče naš! Ti si me stvorio,ti si mi darovao život.Želim svoj život živjeti dostojno i časno,vjeran svoje savjesti. Pozvan sam da po savjesti branim domovinu od nametnutog rata.Pomozi mi da obranim nevine ljude kojima je ugrožena sloboda i život. A ti Bože,mene brani i čuvaj! Ja u te vjerujem, u te se ufam,tebe ljubim.Oprosti mi sve moje grijehe i čuvaj me od svake mržnje i nečovječnosti.Molim te i za ljude s druge strane fronta.Daj da što prije prestane ovaj rat i svi ratovi.Pomozi nam da potražimo nove putove mira,sloge i zajedničkog života:da zajedno gradimo novi,bolji, Božji svijet-svijet istine i pravde, ljubavi i mira. Amen.
Ovo je jedna od prekrasnih molitvi koja se nalazi u Vojnikovom molitveniku.Kako smo se pouzdavali u Boga u ratu tako bi se trebali okrenuti Bogu i u miru i sada u ovom vremenu gdje vlada mir budimo Kristovi vojnici,ljubimo svoje bližnje,opraštajmo svojim neprijateljima i činimo dobra djela.Neka vas sve blagoslovi Isus Krist svojom dobrotom,milosrđem,mirom i ljubavlju.
Amen.”
anonimno svjedočanstvo branitelja, podaci poznati uredništvu portala PUT,ISTINA I ŽIVOT.
