Vlado Gotovac, Misli
Čovjek se približava sudbini skakavca: da bi postojao, mora sve opustošiti.
Da, postoje slavni idioti!
Ono što je protiv stvaranja — protiv čovjeka je!
Dokaz slabosti dokaz je protiv čovjeka.
Čovjek razara pokušaj da živi sretno.
Čovjek — to je prošlost koja raste.
Čovjek je dao bezbrojne dokaze protiv sebe.
Svaki čovjek ima svoje mjesto u svijetu. Ali nije lako doći na svoje mjesto.
Intelektualac ne skače u ponor, ali zna sve razloge za skok!
Čovjek je biće bez odstupnice.
Ovaj je svijet prevelik za svaki zanos, iscrpljuje ga. Srcem se više ništa ne može
učiniti.
Svijet je podijeljen na ništavilo i akciju.
Uvijek su me užasavali ljudi kojima je svijet toliko jasan da ga na tu jasnoću
nastoje i svesti.
Tko ne zna živjeti na zemlji, neće znati živjeti ni na nebu.
Ako nemam snage, ljepota mi je nepotrebna!
Zašto pisati kad možemo razgovarati?!
Jao onome tko svoj život živi prema ponudama.
Sitne radosti su put do ropstva.
Od svega vidimo premalo.
Nihilizam ne pogađa minerale!
Sva je mudrost u tome da se granica pomiče, a ne ruši.
A živjeti — to ne podrazumijeva cilj nego način.
Svi plutamo prema ušću.
Postojati znači razlikovati se!
Ako ne mogu pobijediti, mogu dostojno umrijeti!
Ne, ništa nije svejedno! Sve je različito!
Mi znamo — ali to ne živimo.
U orkestru što nas uspavljuje sve je veći broj instrumenata.
Cvijet ljubavi ne niče bez smrti.
Jao pobijeđenima, svagda; ali jao i pobjednicima praznog srca! Trijumf je njihova
propast.
A žrtva je djelo ljubavi — ne mržnje; a put je djelo zanosa — ne zabave.
Onaj tko prihvaća tragediju, nikad ne gubi smisao.
Prave bitke su jedino one koje možemo izgubiti.
Naše je doba puno velikih pouka. Ali je učenika malo i maleni su!
Čovjek se ne smije samo zato da pokaže svoju nadmoć, nego i da je izbori za
druge!
Niti smrt ne ušutkava sve mrtve, niti šutnja ukida svaku nadu!
U trenutku kad pravda zašuti, istinu moraš zastupati sam.
A koga vodi mržnja, taj uvijek ide natrag!
Čistoća borbenosti zadaje previše muka. Tko traži suborce, mora im odobriti mane.
Onome komu preostaje jedino ludost, preostaje još puno toga! Samo mora
ustrajati!
Kakav je naš strah, takav je naš život! Uvijek nas od najgorega dijeli naša smrt!
Prava veličina nikad nema dokaza.
Nevinost svaku nepravdu umnožava!
Nema tako velikog glupana, da ne bi mogao postati veliki krvnik…
Gdje nema Vječnosti, nema ni trenutka.
Vječnost ne zahtijeva odricanje od svakodnevnog, nego svoju prisutnost u njemu!
Svijet bez vječnosti, to je voda bez izvora koju ispija jarosno sunce besmisla.
Tko ne prihvati vječnost, prihvaća bezuvjetnu tlapnju.
Moramo svakoj sitnici vratiti vječnost.
Sloboda je prvo što siti prosjek zaboravi.
Najstrašnije ubojstvo: ubojstvo potrebe za slobodom.
Potreba za slobodom to je potreba za vlastitom osobom u društvu i u samoći!
Tražili smo slobodu, a nalazili patnju.
Na slobodi svaki čin ostavlja svoje tragove… Zato je zlikovci ne podnose.
Sloboda se ne može konačno osvojiti. Za nju se svakodnevno mora boraviti svaki
pojedinac.
Oni koji nisu patili, lako se pridružuju onima koji u ime patnje ukidaju slobodu.
Neće shvatiti moje riječi onaj tko već nije iskusio njihovu bol.
Mnogi će mnogo, mnogo radije uzeti laž negoli propast!
Poziv na stvaranje poziv je na spremnost da se prihvati patnja.
Patnja, povlastica onih koji tvore čovjekovu veličinu.
S toliko ljubavi, s toliko strasti u srcu, samoća mora biti strašna!
I kako je samoća jedini način života duše — totalitarizam je psihocid.
Gdje nestaje ljubav, tu nastaje pustinja.
Ljubav ne izjednačuje mišljenja, već nadvladava razlike.
Ljubav toliko vrijedi koliko oprašta.
Bez ljubavi je sve nijemo i nepokretno. Znanje, naprimjer, ne biva moćno, nego
besmisleno. Bez ljubavi svijet može ne biti.
Krik ljubavi uvijek je krik vječnosti!
Ljubav može biti prevarena, ali zato ne postaje laž.
Okrutna ljubav je ona koja je zamijenila Vječnost slučajnim događajem.
Jednostavno: Ljubav može ono što može Bog, ne oduzimajući ništa čovjeku.
Bog je moguć! I po nama neizbježan.
Ondje gdje je bio Bog ne može biti ništa drugo. On je nezamjenjiv, samo On.
Slučaj je sve što nije Bog.
Baviti se budućnošću, to nikako ne znači napustiti sadašnjost.
Ni mogućnost da nas budućnost iznevjeri nije razlog da od nje odustanemo.
Cilj je svake revolucije ukidanje njezinih razloga.
Razbaštinjeno je sve što ne pripada budućnosti: lišeno svih vrijednosti.
Sve što je veličanstveno ima sjenu svoje strahote.
Svijet može mijenjati samo onaj tko se mijenja!
Uzalud je tražiti dubinu u prošlosti, ako je nema u sadašnjosti.
Zažmiri! Ono što tada vidiš tvoje je.
Veliki su prizori često najmanje poučni!
Glupost u nas pruža apsolutnu zaštitu: osobito ako je vedra!
Za one kojima je stalo do dubine, u nas se kopaju duboke jame.
Intelektualac — čovjek koji je sav svoj život potrošio na to da bude nepotreban.
Uvjerenja smetaju poslovnom duhu.
Sve više znanaca među mrtvima…
Ne čuju, jer su savršeni! Oni pristaju samo na zrcalo — puno pohvala…
Nikome na milost, nikome na nemilost!
Važnija im je njihova ocjena povijesti od same povijesti.
Rad potvrđuje, stvaranje iskušava.
Bez dužnosti se ne umire, već raspada.
Rad nije ništa manje opasan od nerada.
I glupost mora biti marljiva da bi bila velika.
Književnost ili na smisao podsjeća, ili se za smisao bori.
Moralo se dogoditi sve što je za pjesmu potrebno.
Zagonetka izbora riječi sadrži cijelu tajnu pisanja.
Jednostavno: ne vjerujem u pjesništvo neznalica.
Nema te kritike koja je gora od onemogućavanja kritike.
Djelo je pravo čovjekovo vrijeme — ne život.
Ustrajati u pisanju — to je za mnoge znak talenta!
Stvoriti djelo! Biti vrijedan najvećih nesporazuma!
Sve što je protiv djela, protiv čovjeka je.
Djelo je ili energija za druge ili propadanje za stvaraoca.
Spasonosna je energija djela!
Drugi jezik, to je drugi svijet.
Tko ne može biti sam, ne može biti ni s drugima.
Nikad mi nije bilo do sreće, nego do slobode.
Što se više borim da sam s drugima, sve više osvajam samoću.
Uvijek sam se spremao za najgore i posljednje!
Kakav god prema meni bio svijet, ja ću prema njemu biti isti.
Moje je srce poput zvijezde koju napuštaju rojevi kometa.
Ako ništa drugo — preostajem sam sebi!
Sve što činim, sve što govorim — to je samo Hrvatska na svom planetarnom putu!
Poželio sam pun Mjesec na nebu… Pred njim samoća nikad nije ovako jadna.
U zatvoru: zaštićen od poniženja hrvatske slobode!
Nacionalnost, to je prije svega jedan oblik dostojanstva.
Pravi dokazi o vrijednosti jednog naroda jesu oni u kojima on sudjeluje u sudbini
svijeta.
Mali narod je onaj narod koji od svega odustaje — zato što nije veliki narod.
Domovina je za mene lirski orakul.
Sve što Hrvatska treba postati, trebamo postati mi.
Biti Hrvat — to je nesreća koja nikad ne dolazi sama!
Hrvati nisu mitomani. Postupaju vjerodostojno.
Mora se hrvatskom narodu konačno reći: Svi ste u ratu s barbarima i svi se morate
ponašati kao ratnici europske civilizacije!
Samo onda kad posljednja stopa Hrvatske bude slobodna, razgovarat ćemo, ali ni
tada s ubojicama!
Mi ćemo svojom slobodom jamčiti slobodu svih!
Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!
Jer bez Dubrovnika je Hrvatska nerazumljiva. Bez Dubrovnika je Hrvatska
nemoguća.
(Vlado Gotovac, Poetika duše, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1995.)
Vlado Gotovac, hrvatski književnik i političar (Imotski, 18. rujna 1930.— Rim, 7.
prosinca 2000.). Studij filozofije završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963.
godine. Bio je urednik na zagrebačkom radiju i televiziji, 1971. preuzeo Hrvatski
tjednik te kao glavni urednik formulirao program nacionalnog pokreta. Početkom
1972. uhićen, osuđen i zatvoren na četiri godine, 1977. ponovno optužen zbog
zagovaranja nacionalnog programa u razgovoru za strane novine, a 1981. osuđen i
zatvoren na dvije godine s četverogodišnjim gubitkom građanskih prava. U javni se život vratio potkraj 1980-ih. Predsjednik Matice hrvatske 1990.—1996. Jedan
od utemeljitelja HSLS-a 1989. i predsjednik stranke 1996.—1997., utemeljitelj LS-
a 1997.; saborski zastupnik 1992.—2000.
(Hrvatska enciklopedija)
