Vitez Kraljevstva
Nisam ja rođen…da bi me išta od Tebe odvajalo
već da bi Te silno ljubio…i do života Tebi služio
Po olujama i neverama silnim….često me šalješ
No bez Snage Tvoje…nisi me ostavio
Često su bol i rane….tijelo moje prožimale
Ali ni tad nisi me napustio…Milosrđem Si me svojim iscijelio
Rekao Si – trebam te…Odmah bih iznova ustao
Reci…ljubljeni Gospode…Ovdje sluga Tvoj…Što želiš da činim – tad rekao bih
Već ubrzo…Na vjetrovima Duha Tvog…Iznova me šalješ
Snagom Imena Tvog….protiv zla i tame
Nisam ja rođen…da u glibu ostanem i ležim
Već da uzjašem Snažnog konja…što Ti mi ga dade
Kao duša Duha Tvoga…predan samo Tebi
U daljine gdje me šalješ…odlazim vjerno dalje
Hvala Ti ljubljeni Kriste…što me i dalje trebaš
Te me kao viteza Kraljevstva Tvog…u nove borbe šalješ
Tebi odan Gospode moj…
Damir Bićanić