Vila ljubavi u Novom Jeruzalemu

156

Vila ljubavi u Novom Jeruzalemu

 

jeruzalem1Isuse, sjedni tu kraj mene molim te, ispričaj mi noćas sve o onome što iza suda dolazi, neka mi ova bol prolazi od Tvoje svete uspavanke. Pričaj mi o Novom Jeruzalemu, pričaj mi o pobjedi Stvoriteljevoj. Molim te dugo mi pričaj o sreći, da iz bolnih mi kostiju ispari sva tuga i bol, želim osjetiti kako upravo sada u Tvome gradu živim. Isuse moj, uzmi me pod vodstvo svoje, brani me od svakog gnijeva i zlobe. Pokaži mi svoj obnovljeni Jeruzalem. Odvedi me u rajsku ljepotu, pokaži mi ono što i ne slutim, iznenadi me moj dobri Gospodine. Od sveg srca molim te. Treba mi uspavanka Tvoja sveta, treba mi snažno Kriste bijeg od ovog Svijeta. Smiluj se utješitelju mili, smiluj se meni i svakoj duši koja za Tebe živi. Lipoto moja blažena, palicom svetom zapovjedaj, Svijet svoj uspavaj u ljubav čistu. Hvala ti Isuse Kriste što u srcu mom plamti vjera u Tebe, jednom ćeš mi se nasmijati, snažno zagrliti i reći; sve tvoje Nebo pamti. Prostrit ćeš pred moje oči ruho protkano ružama, znam Bože moj nikada me više neće vidjeti u suzama. I Gospodin reče Vili o Novom Jeruzalemu…

I vidjeh uplakanooka vila, kako sa Neba dolazi grad sveti. Ukrašen milinom svetom, blagoslovom Božjim. Anđeo najdivniji sletih joj na grudi, rubac svileni suze joj otkupi. Vrijeme plakanja prođe, Božji sud dođe kazah joj! Umjesto suza vidjeh zidine od dragog kamenja, sjaj poput kristalnog jaspisa. I vidjeh ona dvanaest vrata od bisera, iznad kojih bijahu ispisana imena plemena svetih. I svaka ta vrata anđela čuvara svoga imaše. Sav grad sja od zlata i zidine mu se presijavahu od jaspisa, safira, smaragda, sarda… Svemogući Bog palicu drži, hram je grada On i Jaganjac Njegov koji sve obasjava. U Novom Jeruzalemu noći nema, jer slava Božja je Sunce onima koji Ga slaviše i vjerovaše Mu.Izliše se kaleži gnjeva Gospodnjeg iz ruku sedam anđela i poče sud.

Dobri ljudi bijahu sačuvani u Novom Jeruzalemu i vila zapjevah Ocu svom. Osmjeh Njegov ju blagoslovio, nju i mnoge spasio. Tisućgodišnje kraljevstvo bijaše mnogima suđeno, proročanstvo ispunjeno. Novo Nebo, novi Svijet blagoslova i mira donio je spasenje. Rijeka ozdravljenja teče od trona Božjeg i Jagančevog, osvježavajući Kraljevstvo i čineći plodove dvanaest mjeseci u godini.

Nakon tisuću godina Bog grad svoj na Zemlju spusti, da presudi zlima i njihovom tamnom vođi.

Ne pokajaše se, ali kako bijaše pisano u knjizi Gospodnjoj; Vladar tame pade, zlo ispari kao da ga nikada i nije bilo. I Bog obnovi Zemlju, utkao joj novo blagoslovljeno ruho, gdje je vječno proljeće.

Ljubav je pravu dočekala vila i svi sveti, Božji ljudi dobili su dokaz svoje vjere. Bog je oduvijek čuvao sveti grad za njihove neispunjene snove, ondje je sve stvarno, ispunjeno milinom. Novi Jeruzalem je utkao u sebe sve njihove želje i uz njih Božja iznenađenja, slutim da lebde svi, na krilima svetosti.

PRIJATELJI, čitatelji, Bog vas blagoslovio i u Novi Jeruzalem sve na svoj tajni dan primio.

Kad se je vila probudila iz prekrasnog sna i prorokovanja, shvatila je;

“Ljubav mi je sveta obećala satkati haljinu, jer platna ne imah kakvog željeh srce moje.

I rekoh anđelima da me ne utješuju. Ne mogu se ja iz ovog tijela bolnog vinuti, blagoslovljeno živjeti. I uplakanooka usnu.Tad se probudih u leptirovoj haljini, ne bijaše ona satkana od onih mojih željenih ruža. Bog je znao da meni treba da se obučem u osjećaj, svetu ljubav.“

Uzmi mi Gospode ruke kad zadrhte, stavi ih u znak molitve. Uzmi mi srce kad zatreperi, umiri ga u svojim grudima. I kad mi suze počnu teći, ti reci da to je rajska voda što tugu liječi i ispire sol iz oka mog. I ako od tuge zajecam, jer ne mogu da te ugledam, ti mi san na oči stavi, neka te sanjam u sjaju miline i vidim razloge svoje sudbine. Blagoslovi mi ove bolne puteve, neka se odmagle zastori gorčine, želim da na meni proslaviš svoje veličanstveno ime. Po Tvojoj volji neka bude, ako mora neka mi vječno za sve sude dok sam zemaljska, i ako ne može ovdje da se ispuni moja vječna želja, neka mi na Nebu bude vječno suđena. Obećavam; Uz Tebe ću trpiti sve do dana sudnjega. Tvoji Jeruzalemski anđeli neka mi upišu ime u knjigu života, ja imam potrebu da vječno slavim iznenađenja koja si mi obećao, i da te slavim sa Tvojim dobrim anđelima. Podaj svima spasenje dobri moj Gospode. Sjeti se službenice tvoje, makar na kraju stazice životne moje

`Vjernici koji su u patnji, blagoslovljeni su jer je njihova duša otkrila Nebo. Te duše dodirnule su, naizgled nedokučivo, za nevjernike nestvarno. U patnji se tijela utkala tajna Božja, jer On nas stvori da ga spoznamo snažno. Ja možda nikada nebi pjesme pisala, da križni trnoviti put nije moja sudbina. Niti bi ljubav ovoliku mogla Svijetu dati, nebeskom se šaptačicom zvati. Duša mi je ostala čista i neozljeđena unatoč hodu po močvari i prebivanju u opni nesavršenog tijela zbog kojeg sam bolom mačevana. Bog me šapatom ljubio, snažio tajnom. Iznevjeriše me mnogi, on nije i nebi nikada, malena sam vila njegova. I vrednija mi je ljubav ta, od svih zemaljskih radovanja, ta ljubav me je bolnu blagoslovila, za vječnu radost sačuvala, nije kao zemaljska da me tek tako izda. Juda nije, već Isus put moj.`

Gospode, blagoslovi sve ovdje prisutne. Podaj im milost svoju, znaš da bez Tebe ne mogu. Ti si kralj toploga srca, ono je sunce koje nas grije i zračicama svoje milosti usrećuje. Hvala ti na svjetlu neizrecive ljubavi, hvala Oče veličanstveni na utjehi u ovoj tami. Moje su ruke u službi Tvojoj, moji su pogledi u tebe zaljubljeni snagom svom, neizbrisivom. Koliko patnje, koliko životnih, očajnih puteva, a ti me ljubih i darovah mi pjesmu, dar govora. Sve moje, pripada nebeskom izvoru ljubavi, ovo bolno ću da zaboravim, jer ti si moj melem, moj zaštitnik najveći. Voljela bih da mogu tvoja vila biti, da mogu tim krilima bijelim sreću nesretnima podariti, iz najdražih ružinih latica, vodu im usnama suhim prinijeti, pa da im sve bolno ozdravi. Kažeš mi šapatom srca, dovoljno je željeti. Hvala moja radosti, moja stazice mira i ljubavi. Hvala ti za osjećaje koje u meni budiš, hvala ti što se za mene trudiš, Novi Jeruzalem ja dušom vidim, jer ti činiš da sam ja u nutrini ipak vila ljubavi.

Ne zaboravite dragi zemljani moji ;

„I najljepši cvijet će uvenuti, i sva svjetla Svijeta će ugasnuti, samo će ljubav Božja vječno cvjetati i svjetlo Njegovo vječno će sjati. Vrijeme pjesme dođe i prođe, rodi se i umre kao tajna svatko. Cvjetati će jedino vječno pravda Gospodnja, isklijati će mladice svete, duhovni procvat živjeti će “sveti ljudi”. Kovčeg se sveti otvara, da ispe srebrenu kišu, dobrima će goditi kapljice suda.“

AUTORICA: Ana Emanuela Šimunić, Bilaj

Sva prava pridržana. Nije dopušteno djelomično korištenje teksta niti u obliku citata. Cjeloviti tekst može se preuzeti uz obavezno navođenje imena autora i portala.

Ranije objavljeno:

Udahni Svevišnji Gospodine

 

 

PODIJELI