Ivica Hadaš – Vatikan

Papa Franjo je Kongregaciji za proglašenje svetima, primivši jučer njezinoga pročelnika, kardinala Angela Becciua, odobrio da donese uredbe kojima se omogućava novo proglašenje blaženima i svetima. Blaženima će biti proglašena dvojica vjernika laika koji su, zajedno sa svećenikom, isusovcem Rutilijem Grande García, ubijeni iz mržnje prema vjeri, 1977. godine u Salvadoru. Blaženim će biti proglašen i mladi vjernik laik Carlo Acutis.

Svetima će pak biti proglašeni vjernik laik, blaženi Lazzaro, zvani Devasahayam koji je u Indiji, 1752. godine, ubijen iz mržnje prema vjeri, te redovnica blažena Marija Francesca di Gesù, osnivateljica Kapucinskih trećoredica iz Loana, rođena 1844. godine, u Carmagnoli, u Italiji, a umrla 1904. godine, u Montevideu, u Urugvaju.

Priznanjem herojskih kreposti, časni sluge Božji postat će: dijecezanski svećenik Emilio Venturini, osnivač Kongregacije sestara služavki Gospe žalosne koji je rođen u Chioggi 1842. godine, a umro 1905. godine; dijecezanski svećenik Pirro Scavizzi iz Gubbija, rođen 1884., a umro 1964. godine; Emilio Recchia, svećenik Kongregacije stigmi Našega Gospodina Isusa Krista koji je rođen 1888. godine u Veroni, a umro 1969. godine; te laik Mario Hiriart Pulido koji je rođen 1931. godine, u čileanskom Santiagu, a umro 1964. godine.

Ivica Hadaš – Vatikan

Papa Franjo je danas primio u audijenciju Ilhama Aliyeva, predsjednika Republike Azerbajdžana, s kojim je razgovarao o međukulturnom i međuvjerskom dijalogu. Predsjednik se Azerbajdžana nakon toga susreo s Papinim državnim tajnikom, kardinalom Pietrom Parolinom i tajnikom za odnose s državama, nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom.

Kao što je izvijestio Tiskovni ured Svete Stolice, tijekom razgovora u Državnom tajništvu, obje su strane izrazile zadovoljstvo zbog razvoja sadašnjih bilateralnih odnosa, osvrnuvši se posebno na suradnju na kulturnom području i zahvalnost za djelovanje Katoličke Crkve u zemlji.

Među temama o kojima su razgovarali, napomenuo je Tiskovni ured Svete Stolice, bila su pitanja regionalnog i međunarodnog karaktera s posebnim osvrtom na važnost međukulturnog i međureligijskog dijaloga, u korist mirnog suživota među različitim vjerskim i etničkim skupinama.

Gabriella Ceraso, Ivica Hadaš – Vatikan

U Bariju, gdje će papa Franjo sutra zatvoriti radove konferencije koju je, pod naslovom „Mediteran, granica mira“, organizirala Talijanska biskupska konferencija, i koja se održava od 19. do 23. veljače, kardinal Leonardo Sandri, pročelnik Kongregacije za Istočne Crkve, slavio je misu danas, na blagdan Katedre svetoga Petra. To je blagdan kojim se zahvaljuje Bogu za poslanje učitelja i pastira koje je Krist povjerio apostolu i to je blagdan koji kroz liturgijsku tradiciju povezuje dvije obale Mediterana: Petrovu stolicu u Antiohiji, u današnjoj Turskoj, čiji naslov nose i neki od nazočnih patrijarha, i Petrovu stolicu u Rimu; obadvije se sada slave na isti dan.

Zadatak je pastira Crkve da pasu stado, nadzirući ga, ne zato što su prisiljeni, nego dragovoljno; ne zbog sramotnog interesa, nego velikodušnim duhom; ne kao gospodari ljudi koji su im povjereni, nego kao modeli s pogledom prema jedinstvenom modelu, Isusu Kristu – rekao je kardinal Sandri i istaknuo – Odatle proizlazi lik samoga apostola. Petrova ispovijest nije došla ni od mesa, ni od krvi, nego od Oca koji je na nebesima. Samo postojanje Glave apostola sažeto je u mogućnosti ponavljanja kroz stoljeća istih riječi koje odaju identitet Učitelja iz Galileje: On je Mesija, Krist koga čekaju proroci i istovremeno onaj koji će jednoga dana doći kako bi sve pomirio u sebi. Petar ostaje kamen na putu.

Sutrašnji susret Petrovog nasljednika s biskupima i patrijarsima, i pastirima mediteranskog područja u Bariju, bit će prigoda za međusobno dijeljenje žalosti i tjeskobe, radosti i nade zajednica i naroda iz kojih oni dolaze, kako bi ponovo zapalili svjetlo vjere, nade i milosrdne ljubavi koja svijetli i u najtamnijim noćima kao blago svjetlo koje i danas otkupljene vodi u sigurnu luku koju nam pokazuje Božja riječ – zaključio je kardinal Sandri.

Emanuela Campanile; Ariana Anić – Vatikan

Općom skupštinom Papinskoga vijeća za tumačenje zakonskih propisa završena je revizija VI. knjige Kanonskoga prava, o kaznenim mjerama Crkve (De sanctionibus in Ecclesia). Bio je to posao na kojemu je spomenuto vijeće radilo nekoliko godina i koji – kako je rekao papa Franjo primivši 21. veljače u audijenciju sudionike skupštine – ide u pravom smjeru, odnosno prema upotpunjavanju kaznenih mjera kako bi bile sustavnije i u skladu s novim situacijama i problemima sadašnjega društveno-kulturnog konteksta, te ujedno pružanju odgovarajućih sredstava za njihovu lakšu primjenu.

Razmišljajući o kaznenom zakonu, Papa je napomenuo da je riječ o pastoralnom sredstvu, te ga takvim treba uzeti u obzir i prihvatiti. Upoznavanje drugih s crkvenim zakonima i njihova primjena – dodao je – nije zapreka eventualnoj pastoralnoj djelotvornosti onih koji probleme žele riješiti bez prava, nego je jamstvo traženja nesvojevoljnih rješenja, onih doista pravednih, te stoga i uistinu pastoralnih.

Poput zakona, i kaznena sankcija, koliko god se smatra krajnjim sredstvom kojemu valja pribjegavati, treba biti ‘pastoralna’. Upravo se unutar tih smjernica ocrtava uloga biskupa koji uvijek mora biti sve više svjestan da je u svojoj Crkvi, čiji je pastir i vođa, stoga i sudac među vjernicima koji su mu povjereni. Ali, uloga sudca uvijek ima pastoralno obilježje budući da je usmjerena prema zajedništvu među članovima Božjega naroda – istaknuo je Papa. Kada ordinarij ustvrdi da nije moguće drugim načinima pastoralne brige dovoljno ukloniti sablazan, uspostaviti pravednost i popraviti krivca, tek tada treba pokrenuti sudski ili administrativni postupak za izricanje ili proglašavanje odgovarajuće kazne (usp. kan. 1341).

Nasuprot kazni koju predviđa državni zakonodavac – istaknuo je Papa – kanonska kazna ima izrazito ljekovito obilježje budući da teži, ne samo poštovanju poretka, nego i popravljanju, i ponajviše dobru samoga krivca. U konačnici, ona je pozitivno sredstvo za ostvarivanje Kraljevstva, za ponovno uspostavljanje pravednosti u zajednici vjernika, pozvanih na osobno i zajedničko posvećenje – napomenuo je papa Franjo.

Amedeo Lomonaco, Ivica Hadaš – Vatikan

Susret kršćana različitih Crkvi koji je oživljen Gospodinovom ljubavlju, sjaji u milosti razmjene darova; poput Marije i Elizabete, Crkve nose u sebi različite darove Duha Svetoga koje treba podijeliti na obostrano dobro i radost – rekao je papa Franjo, ukazavši na ljepotu toga međusobnog dijeljenja primivši danas u audijenciju skupinu svećenika i monaha, članova „panpravoslavnog“ izaslanstva. Papa im je zaželio dobrodošlicu i izrazio radost zbog njihova posjeta.

Možemo prihvatiti ono što je Duh Sveti, kao dar za nas, posijao u drugome – rekao je Sveti Otac i objasnio – U tom smislu, vaš posjet nije samo prigoda za produbljivanje vašega znanja o Katoličkoj Crkvi, nego je i za nas katolike prilika da prihvatimo darove Duha Svetoga koji su u vama. Vaša nam prisutnost omogućava tu razmjenu darova i razlog je radosti.

Papa se usredotočio na odlomak iz Poslanice Korinćanima u kojem se sveti Pavao, apostol pogana, obraća narodu riječima: Neprestano zahvaljujem Bogu za vas, zbog milosti Božje koja vam je dana. I ja zahvaljujem danas zbog istog razloga, zbog milosti Božje koja vam je dana – rekao je Papa i nastavio – Sve polazi odatle, od gledanja milosti, od prepoznavanja besplatnog Božjeg djela, od vjerovanja da je On protagonist dobra koje je u nama. To je ljepota kršćanskoga pogleda na život. I to je također perspektiva, kako poučava apostol Pavao, u kojoj brata treba prihvatiti.

Papa Franjo je zahvalio i za svjedočanstva koja su dala istočne pravoslavne Crkve koje su krvlju zapečatile vjeru u Krista i koje su i dalje sjeme vjere i nade, pa i u krajevima koji su, nažalost, često obilježeni nasiljem i ratom. Na kraju je pozvao svećenike i monahe istočnih pravoslavnih Crkvi da se ne osjećaju kao gosti, nego kao braća među braćom.

Gospodin je zadovoljan zbog ove bratske ljubavi među nama. Neka ovaj vaš posjet, i oni koji će uz Božju pomoć slijediti, dadnu čast i slavu Gospodinu! Neka vaša prisutnost postane malo plodno sjeme, kako bi među nama isklijalo vidljivo zajedništvo, cjelovito jedinstvo koje Isus žarko želi – zaključio je Sveti Otac. Susret je završio molitvom Oče naš koji je svatko molio na svojem jeziku.

Mladi pravoslavni svećenici i monasi koje je Sveti Otac danas primio dolaze iz različitih istočnih pravoslavnih Crkvi: iz Koptske pravoslavne Crkve, Armenske apostolske Crkve, Antiohijske siro-pravoslavne Crkve, Etiopske pravoslavne Crkve i Siro-malankarske pravoslavne Crkve. U Rim su došli iz Egipta, Armenije, Libanona, Sirije, Indije i Etiopije. Odgovarajući na poziv Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, te mlade monahe i svećenike poslali su njihovi patrijarsi da sudjeluju u studijskom posjetu produbljivanja poznavanja Katoličke Crkve. Imali su priliku među ostalim, posjetiti sveta mjesta u Rimu, dikasterije vatikanske Kurije, papinska sveučilišta i kolegije, te osobito susresti kršćanske zajednice. Tim pothvatom – rekao je prije Papinog govora nadbiskup Barsamian – htjelo se razviti dijalog milosrdne ljubavi. Nadamo se da ćemo tako ići dalje na putu prema punom jedinstvu. Vrhunac njihovog posjeta Rimu bio je današnji susret sa Svetim Ocem.

Giada Aquilino; Ariana Anić – Vatikan

Različitosti ne sprječavaju jedinstvo; neka odgoj bude „snaga koja pomiruje“ sposobna staviti u središte osobu u njezinoj cjelovitoj stvarnosti, kako bi poduprla poznavanje zajedničkoga doma, zaustavljanje kulture odbacivanja u korist uključivanja, te stvorila istinski humanu zajednicu – kazao je papa Franjo sudionicima opće skupštine Zbora za katolički odgoj, kojima je, među ostalim, poželio više hrabrosti kako bi odgojitelje dobro plaćali.

Rast i dozrijevanje

Podsjetivši na Globalni odgojni pakt, čiji će se dan, na poticaj pape Franje, i u organizaciji vatikanskoga dikasterija kojemu je na čelu kardinal Giuseppe Versaldi, održati 14. svibnja, Papa je izrazio nadu da će on biti „revolucionarna“, a ne samo jednostavna zbirka propisa. Pritom je istaknuo da odgoj nije nikada djelo koje se ponavlja nego umjetnost rasta i dozrijevanja, te stoga nije nikada jednak samom sebi.

Odgoj je dinamična stvarnost, on je pokret koji otkriva osobe. Riječ je o posebnoj vrsti pokreta, s obilježjima koji ga čine dinamizmom u rastu, usmjerenom prema potpunom razvoju osobe u njezinoj individualnoj i društvenoj dimenziji – napomenuo je Papa te ocrtao njegova tipična obilježja.

Višekulturni sastav čovječanstva

Jedno je od njegovih obilježja to da je odgoj ‘ekološki pokret’, što je pak jedna od njegovih pokretačkih snaga prema potpunom formativnom cilju. Svrha je odgoja, u čijem je središtu osoba u svojoj cjelovitoj stvarnosti, da ju dovede do poznavanja sebe, zajedničkoga doma u kojemu živi, te posebno, do otkrivanja bratstva kao odnosa koji stvara višekulturni sastav čovječanstva, izvor uzajamnoga obogaćivanja – istaknuo je papa Franjo.

Uključivanje je kršćanska poruka

Druga je osobina ta da je ‘uključujući pokret’ u odnosu na sve isključene. Papa je tu spomenuo siromaštvo, nemoć zbog ratova, bijede i prirodnih katastrofa, zbog društvene selektivnosti, te zbog obiteljskih i životnih teškoća. Riječ je o uključivanju koje se konkretizira u odgojnim djelima u korist izbjeglicā, žrtava trgovine ljudima, migranata, i to bez obzira na spol, religiju ili etničku pripadnost. Inkluzija nije neki moderni izum, nego je sastavni dio kršćanske spasenjske poruke. Danas je potrebno ubrzati taj uključujući pokret kako bi se zaustavila kultura odbacivanja, uzrokovana odbijanjem bratstva kao sastavnoga čimbenika čovještva.

Snaga koju valja jačati

Odgoj je također ‘pokret koji pomiruje’, skladan; on je nositelj mira, kako svojim zauzimanjem i svojom žeđi za istinom svjedoče mladi – primijetio je Papa te spominjući radni dokument Globalnoga odgojnog pakta, istaknuo da je odgojni pokret – graditelj mira snaga koju valja jačati protiv ‘egolatrije’ koja rađa ne-mir, podjele među naraštajima, među narodima, kulturama, među bogatim i siromašnim stanovništvom, među muškarcima i ženama, između gospodarstva i etike, između čovječanstva i okoliša.

Te podjele i suprotstavljanja, zbog kojih se kvare odnosi, skrivaju strah od raznolikosti i razlikā. Zbog toga je odgoj pozvan formirati, svojom snagom koja pomiruje, ljude sposobne shvatiti da različitosti ne priječe jedinstvo; štoviše, prijeko su potrebne za obogaćivanje vlastitoga identiteta, kao i onoga svih ljudi.

Naselje odgoja

Osim toga, odgoj je ‘pokret ekipe’, jer nije nikada djelo samo jedne osobe ili ustanove – primijetio je Papa. Ipak, – dodao je – pao je u krizu iz više razloga. Zbog toga je – prema Papinim riječima – potreban dan posvećen Globalnom odgojnom paktu. Poziv je to upućen svima koji imaju političku, administrativnu, vjersku i odgojnu odgovornost u uspostavljanju „naselja odgoja“.

Svrha zajedničkoga susretanja nije sastavljanje programa, nego pronalaženje zajedničkoga hoda kako bi se potaknulo zauzimanje za mlade naraštaje, i zajedno s njima, obnavljajući zanos otvorenijim i uključujućim odgojem, sposobnim za strpljivo slušanje, konstruktivni dijalog i uzajamno razumijevanje. Odgojni pakt ne smije biti jednostavna zbirka propisa, – primijetio je Papa – nego treba biti revolucionaran.

Odgojni savez za nadvladavanje suprotnosti

Prijeko je potrebno ujediniti snage u širem odgojnom savezu kako bi se formirale zrele osobe, sposobne nadvladati podjele i suprotnosti, te izgradilo tkivo odnosa za bratskije čovječanstvo. Za postizanje tih ciljeva potrebna je hrabrost. Hrabrost za stavljanje osobe u središte. Hrabrost za ulaganje najbolje energije. Hrabrost za formiranje osoba koje su spremne staviti se u službu zajednice. Hrabrost za davanje dobre plaće odgojiteljima – istaknuo je papa Franjo.