OTROV KOJI UDIŠEM

Stvoreni smo iz ljubavi i za ljubav. Na zemlji učimo ljubiti. Na smrtnom času položiti ćemo svoj ispit iz ljubavi. Ako se u ljubavi budemo vježbali, živjeti ćemo vječno u njoj. Svaki put kad ovdje dolje ljubimo samo sebe promašujemo dio svog života i sudbine svijeta.

Gospodine, samo su dvije vrste ljubavi: sebeljublje i ljubav prema tebi i bližnjemu.

I svaki put kad ljubim sebe, za toliko je manje ljubavi prema tebi i bližnjemu.

To je pronevjera ljubavi, šteta ljubavi, jer ljubav je stvorena da izlazi iz mene i prilazi drugome.

Svaki put kad u meni ostaje, ona vene, trune i umire.

Sebeljublje je, Gospodine, otrov koji udišem svakodnevno.

Sebeljublje mi pruža cigaretu, a susteže je mom susjedu.

Sebeljublje izabire bolji dio i čuva bolje mjesto.

Sebeljublje laska mojim planovima i potkrada kruh sa stola bližnjemu.

Sebeljublje govori o meni, a ostaje nijemo za riječ bližnjega.

Sebeljublje se otima i gura za užitcima.

Sebeljublje me tjera da se istaknem, a bližnjega da potisnem.

Sebeljublje mene oplakuje, a ne osvrće se na boli bližnjega.

Sebeljublje propovijeda moje misli, a ne mari što bližnji govori.

Sebeljublje proglašava mene kreposnim i poštenim čovjekom.

Sebeljublje traži da gomilam novac, razbacujem na razonodu, štedim za budućnost…

Gospodine, još je strašnije to što je sebeljublje ukradena ljubav. Bila je namijenjena drugima, trebala je njihovu životu, napretku, a ja sam sve okrenuo suprotno.

Tako iz sebeljublja niče ljudska nevolja, tako sebeljublje stvara ljudsku bijedu, sve čovjekove muke i sve čovjekove patnje.

M. Quist, Pred tobom, Gospodine

IZ BIOGRAFIJE:

QUIST MICHEL, francuski svećenik i duhovni pisac, postigao je svojim knjigama veliku popularnost tako da su one postale svojevrsni bestselleri, koje čitaju vjernici i nevjernici, Uspio je posuvremeniti evanđeosku poruku modernim rječnikom, tako da je ona postala prava novost i divno osvježenje. Kod nas su mu prevedene knjige: Tajna pravog uspjeha, Pred tobom Gospodine, Krist živi, Između petnaeste i ljubavi, Dnevnik Ane-Marije. Pisca posebno dira ljudska bijeda, duhovna i tjelesna. A nju je doživio osobno dok je stanovao anonimno u jednoj najzloglasnijoj i najprljavijoj četvrti grada Rouena. “Nastojim živjeti kao apostol – veli on – u središtu života. Uvjeren sam da me Bog zove putem ljudske nevolje. Ljudi pitaju i očekuju odgovor, a mi im moramo odgovoriti danas. Sutra će biti potrebni drugi odgovori na druga pitanja drugih ljudi.”

 

IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.

urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević

 

PODIJELI