VINOGRADARI SE UMISLIŠE
Kad je Nehljudov pročitao propovijed na gori, koja ga je uvijek dirala, danas prvi put nije u toj propovijedi na gori razabrao apstraktne, krasne misli, koje iznose većim dijelom pretjerane i neizvršive zapovijedi, koje ostvaruju, ako se izvrše (što se potpuno može) sasvim novo uređenje ljudskoga društva koje ga je zadivilo, au njemu ne samo da se zatire sve ono nasilje što toliko buni Nehljudova, nego se postizava i najviše dobro koje je dostupno čovječanstvu – kraljevstvo Božje na zemlji.
Nehljudov uperi pogled u svjetlost upaljene lampe i zamre. Sjetivši se sve nezgrapnosti svoga života, prvi je put, čitajući sad, razumio u poptunom značenju riječi koje je mnogo puta čuo i nije razabirao. Kao spužva upijao je u sebe ono što je potrebno, važno i radosno, a otkrivalo mu se u toj knjizi. I sve što je čitao činilo mu s epoznatim, činilo se da potvrđuje, da mu privodi k saznanju ono što je znao već odavno, nekad, ali nije saznavao potpuno i nije vjerovao. I ne sam o da je saznavao i vjerovao da će ljudi, izvršujući te zapovijedi, postići najviše dobro što im je dostupno, nego je saznavao i vjerovao sada, da svaki čovjek i nema što bolje da radi nego da izvršuje te zapovijedi, da je svako zastranjivanje odatle pogreška, koja odmah poteže sobom kaznu. To je proizlazilo iz cijele nauke, a osobito je snažno izrečeno u priči o vinogradarima.
Vinogradari su se umislili da je vinograd, u koji su poslani da rade za gospodara, njihova svojina, da je sve što je u vinogradu načinjeno za njih, te im je jedini posao da se u tom vinogradu naslađuju svojim životom, a da zaborave gospodara i ubijaju one koji ih podsjećaju na gospodara i na njihove dužnosti prema njemu.
To isto činimo i mi – mislio je Nehljudov – kad živimo u nezgrapnom uvjerenju da smo mi sami gospodari svoga života, da nam je on dan za našu nasladu. A to je očevidno pogrešno. Ta ako smo poslani ovamo, to smo poslani po nečijoj volji i za nešto. A mi smo riješili da živimo samo za svoju radost, i jasno je da nam je zlo, kao što će biti zlo radniku koji ne vrši volju gospodara. A volja je gospodareva iskazana u tim zapovijedima. Samo da ljudi vrše te zapovijedi i na zemlji će nastati kraljevstvo Božje i ljudi će steći najveće dobro što je njima dostupno.
Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, a drugo će vam se nadodati. A mi tražimo drugo i očevidno ga ne nalazimo. Od te je noći Nehljudov započeo sasvim novi život, ne samo zato jer je ušao u nove prilike u životu, nego zato jer je sve što mu se događalo sada dobivalo za njega sasvim drukčije značenje nego prije…
Lav Nikolajevič Tolstoj, Uskrsnuće
IZ BIOGRAFIJE:
TOLSTOJ LAV NIKOLAJEVIČ (1820 – 1910) ruski klasik, koji je umjetničkom snagom svoga pera i visoko humanim načelima želio svojim suvremenicima otkriti novi svijet, svijet pravde, ljubavi i poštenja. Suprotstavio se hijerarhijskoj Crkvi u Rusiji, smatrajući je neautentičnom sljedbenicom evanđelja i zbog toga ga je Sveti Sinod isključio iz crkvene zajednice. Najpoznatiji su mu romani Rat i mir, Ana Karenjina i Uskrsnuće. U ovom posljednjem napose želi istaknuti kako se zlo, koje muči i zarobljuje čovjeka i ljudsko društvo, može nadvladati jedino zasjedama i idealima koje nam je donijelo Evanđelje. Romain Roland na početku svoje studije o Tolstoju piše: ” Velika duša Rusije, čiji je plamen zasvijetlio na zemlji prije sto godina, bio je za sve nas iz moga naraštaja najnepomućenija svjetlost koja je obasjala našu mladost.”
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
