VAZMENO BDIJENJE VELIKE SUBOTE
HOMILIJA
Što reći, o čemu razmišljati i što poručiti u najsvetijoj noći uskrsnoga bdjenja? Govoriti možda o onomu čime smo na poseban način, zadnjih dana bombardirali glavu? Žalostan bi i crn to govor bio s beznadnom porukom! Govoriti o gubi i pošasti psovke Boga, Isusa, Krvi Isusove, Gospe, svetaca od koje se sastoji 90 % naših ispovijedi i od koje se ledi krv?
Govoriti o suvišnosti i nepotrebnosti kletve bilo za pravo ili za krivo? Govoriti možda o uvriježenom pridavanju đavlu i zazivanja da sve odnese, besramnim riječima, gromekanjima. Možda bi neki protumačili da želim dokinuti naše tako uvriježene i stare običaje, bogatstvo naše nekulture i narodnog folklora!
Govoriti o ogovaranju, tračanju i predrasudama jednih o drugima? Bojim se da bi izgubili povjerenje prema svima! Govoriti o kršćanskom nemaru, hladnoći, nedostatku vremena za Boga, Misu, molitvu, jedne za druge? Tko zna, netko bi možda protumačio da sam protiv tehnologije, televizora, informatike, napretka i da pozivam na bijeg od svijeta vraćanjem unatrag!
Možda o bludnom grijehu i predbračnim odnosima, bez kojih momci ne žele imati djevojke ucjenjujući ih, a one bez prigovora prihvaćaju uvjete? Sve to jedno vrijeme ide, dok se ne opeku, ostanu same, pa dijete na krštenje donose suznih očiju, ožigosane za cijeli život. Opet bi većina kao i obično mrmljala i prigovarala, zašto opet o tomu, ima li se i o čemu drugomu govoriti?!
Govoriti noćas o ovisnosti o alkoholu i drogama, koji su nam postali svakodnevicom? O patnji i plaču djece i žena čiji očevi i muževi pijući maltretiraju i osiromašuju obitelji? Možda spomenuti mladića, koji se nakon drogiranja otpočeo liječiti. Njegov otac dobronamjerno upozoravao roditelje iz sinovljeva društva, za koje je znao da su im djeca na drogama, pa dobio izgon iz tih obitelji!
Govoriti možda o životnom besmislu, besciljnosti, općoj izgubljenosti, lijenosti, svakodnevnom bančenju, bezvoljnosti, među mladima? Sve je to rezultat teškog općeg stanja u našim regijama i narodu, nedostatka posla i radnih mjesta, možebitnoj naviknutosti na prekomjerni luksuz i potrošnju. Opet bi bilo prigovora da uvijek kritiziramo mlade, dok su stariji u dosta toga mnogo gori, pokvareniji i podmukliji!
Možda bi noćas aktualna tema bila, među nama tako uvriježena i draga nam praznovjerja, horoskopi, gatke, zvijezde, mjesečeve mine, vjerovanja u moći brojeva? Sve nas to upućuje na nedostatak vjere u uskrsloga Isusa, osloboditelja od svega što nas zarobljuje i povezuje s crnim silama zla! Sve su ovo goruća pitanja i problemi, dio naše svakodnevice, koji nas prate i pritišću.
Noćas, unatoč svemu, Isus Spasitelj pobijedi smrt i zbaci Sotonu, staroga i ohologa čovjekova neprijatelja. Svima koji to hoće Krist Pobjednik, otvori put u pobjedu i uskrsnuće. Našoj radosti zbog ove objave i spoznaje, ne bi trebalo biti kraja. Vojskovođe osvajači ili moderni samozvani učitelji religioznosti, stotine i tisuće su gurali ispred sebe u masovne smrti. Isus za nas ide u smrt, kako bi nam donio novi život. U tomu je temeljna razlika između svih, koji traže svoju korist u mutnomu i Isusa uskrsloga.
Lako je proživljavati noć, kad znademo da će svanuti! Slaveći uskrsno bdijenje, možemo reći slično. Lako nam je slaviti Veliki petak i Veliku subotu, kad znademo da je Isus uskrsnuo. To nije vrijedilo za Isusove učenike. Oni su uronili u noć Velikoga petka, bez ikakve nade da će se žalost zbog tragične Učiteljeve smrti, prometnuti u radost uskrsnuća. Sve je u njima bilo poljuljano, sve dovedeno u pitanje: kako se više pozivati na riječi onoga, tko je tako bijedno završio? Kako nasljedovati nekoga, tko je doživio takvu sudbinu?
Tjeskobno pitanje žena, koje su došle na grob pomazati Isusovo tijelo: – Tko će nam otkotrljati kamen s vrata groba?, otkriva da nemaju nikakve nade mogućeg uskrsnuća. One misle samo na mrtvo tijelo i na mogućnost da mu iskažu, još tu posljednju počast. Traže mrtvoga, a ne živoga. Pomirile su se s porazom Evanđelja, bile su uvjerene da je zloća i ovoga puta pobijedila. Sve što se nakon toga dogodilo bilo je neočekivano i nepredviđeno, novo i neobično. U tami njihove nemoći i beznađa, sijevnula je kao munja riječ nebeskog glasnika: – Ne bojte se! Vi tražite raspetoga Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje! Isusov grob postao je mjesto s kojeg odjekuje poruka života. A ta poruka jest temelj i srce naše kršćanske vjere. Isusovim uskrsnućem, konačno je pobijeđena smrt, grijeh, oholost i mržnja.
Znakovito je i noćašnje bogoslužje. Započeli smo ga u mraku, kojega je rasvijetlila uskrsna svijeća, sâm Krist svjetlo svijeta. Započeli smo ga u tišini i sabranosti, da bi se potom zaorila pjesma uz zvonjavu zvona. Znak je to Kristovog prijelaza iz smrti u život, iz žalosti u radost, iz sramote u slavu, iz tame groba u svjetlost uskrsnuća. Sve je to Božje djelo za nas. Zato sv. Pavao i može poručiti Rimljanima i nama danas: – Kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Sve nam se ovo čini tako poznatim, ali u nama se možda roje pitanja: – Zašto više govoriti o pobjedi nad zlom i grijehom, kad grijeha više i nema? Zašto govoriti o Božjem otkupljenju i nekakvoj Isusovoj žrtvi, kad je raj u uživanju na zemlji? Zašto vjerovati u neobjašnjivo, nedokazivo i pomalo fantastično uskrsnuće, zastarjelo kršćanstvo, kad nam sprječava slobodu raditi i ponašati se kako želimo? Zašto bi nas vodila zatucana srednjovjekovna Crkva, kad možemo biti u trendu modernoga New agea, koji čovjeka diže na razinu božanskoga bića. Zašto ne uzeti iz svake vjere što nam odgovara i sklepati vjeru po svojim mjerilima, bez granica i ograničenja? Zašto će nam Božje zapovijedi, vjerske istine i crkveni propisi, kad nam ograničavaju slobodu i ponašanje?
Kršćanine, Krist Pobjednik nad smrću i grijehom, oslobodio te je od lanaca grijeha da živiš u slobodi njegova djeteta. Znaj, sloboda bez odgovornosti, vodi u bezvlašće i neodgovornost. Svaki grijeh te zarobljuje. Čineći grijeh, postaješ rob grijeha i nisi više slobodan. Kršćanine znaj, Krist Pobjednik oslobodio te, robovanja prirodnim silama, straha od uroka i praznovjerja. Svaki grijeh koji činiš, pobuna je protiv Boga i glasa savjesti, želja biti krojač dobra i zla po svojim mjerilima, igrarija biti bogom.
Našem današnjem svijetu, koji grca u grijesima nedostaje nada i glasnici nade. Izgleda kao da dobra i poštenja u svijetu i oko nas, više uopće i nema. Isus uskrsli, donio nam je novu i neuništivu nadu u bolju sadašnjost, budućnost i neumrli život. Potrebno je svoj život i budućnost, graditi na njemu – našem zaglavnom kamenu. Vjeruješ li ti doista kršćanine, Kristu uskrslomu i koje mjesto taj Isus ima u tvojemu životu?
Isuse uskrsli, noćas te molimo budi svjetlo i donesi nadu u naš beznadni svijet, besciljni život i podijeljena srca. Gdje je bogopsovka, da bude lijepa riječ i poštivanje tvoga svetog Imena, po kome si nas otkupio. Svima nam govoriš s križa: – Sve sam za tebe učinio, zašto me psuješ? Gdje je kletva, da cvjeta povjerenje. Gdje je bludnost, da bude čistoća, čednost, čist obraz i savjest pred tobom i zaručnicima. Gdje je pogansko praznovjerje, ražari nam i učvrsti vjeru. Gdje je preuzetost u poslu, neka bude vremena i poštivanja Dana Gospodnjega, molitve i obiteljskoga povjerenja. Gdje je ovisnost učini neka bude sloboda, ljudska i kršćanska trijeznost. Gdje je besmisao, očaj i beznađe, budi nam ti životna smislenost i nada.
Gdje je pridavanje đavlu, neka bude blagoslov tvojim svetim imenom. Gdje je nerazumijevanje djece, neposlušnost i nepoštivanje roditelja, donesi uzajamno poštovanje, otvorenost i povjerenje. Gdje je svađa i napetost, donesi mir i blagost. Gdje je rat s progonstvima daruj svoj mir, dijalog i poštivanje drugačijih od nas. Gdje je osobni interes, želja za prljavim dobitkom i iskorištavanjem, daj vrednovanje rada i poštovanje vrijednosti svakoga čovjeka. Uskrsli Isuse, jedino po ovomu se i raspoznajemo, koliko smo tvoji. Pročisti nas od naših zloća, opačina, nečistoća i ovisnosti. Glasnik Isusova uskrsnuća, šalje žene da prenesu poruku učenicima, da idu u Galileju kako bi susreli Uskrsloga. Zašto ići stotinjak kilometara u Galeleju i zašto im se Isus ne pokaže u Jeruzalemu? Evanđelist u svjetlu Isusova uskrsnuća pokazuje, da na nov način trebamo promatrati sve što su učenici s njim proživljavali od početka u Galileji. Tada ga je pratilo pitanje: Tko je ovaj?, a sada moraju na nov način doživjeti svoj poziv na nasljedovanje i poslanje, da idu u njegovo ime. Uskrsna poruka čega su bili svjedoci, oslobodila ih je straha i od njih učinila neustrašive svjedoke Uskrsloga.
U svakom vremenu Isus poziva kršćane, na vjernost svojemu poslanju i imenu. Jedan misionar, koji je cijeli život proveo u Africi bio je pozvan govoriti studentima o svojim iskustvima. Nakon što im je ispričao, kako je prebolio tridesetak različitih bolesti i susreo se s drugim teškoćama, završava riječima: – Znate što me sve ove godine nosilo da izdržim te kušnje: Isusova riječ: – Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. U tu sam riječ položio svoju nadu i ona me nije razočarala.
Ponesimo i mi ove riječi u svoj život, neka nas rasvjetljuju i vode i onda kada nam bude najteže. Budimo neumorni svjedoci uskrsne nade u bolji svijet u našoj okolini, gradu i obiteljima?
Svima vama i vašim obiteljima, želim obilje uskrsne radosti, mira i nade.
fra Mate Tadić, OFM
