UZ OBMANE GLEDE ISTANBULSKE KONVENCIJE Treba li uništiti hrvatski narod?

83
Autor:  Ivan Miklenić

Politički protagonisti redovito imaju svoje razloge zašto i u točno kojem času nameću javnosti određene teme, a javnost, posebno poput hrvatske, koja je trajno instrumentalizirana, zapravo se ne može obraniti od tih nametanja. Posebno je to teško u ovo digitalno doba. Jedina obrana mogla bi biti osobna odluka o isključivanju iz te javnosti, otklanjanjem svih suvremenih komunikacijskih sredstava, no i takvo ponašanje s jedne strane ide na ruku političkim protagonistima, olakšava im njihovu propagandu jer se povlače oni koji su sposobni kritizirati, a s druge strane degradira čovjeka kao osobu i građanina u njegovoj važnoj društvenoj dimenziji. Posebno je nezahvalno i tjeskobno stanje kad političari neistinito prikazuju pojedine stvarnosti koje su sudbinski važne, koje otvaraju procese koji bi mogli uroditi strašnim posljedicama, što su vrlo rijetki sposobni prepoznati sada, u času nametanja tih kamufliranih stvarnosti.

Spremnost da se nametne nova ideologija

Upravo to se događa u Hrvatskoj otkako su političari nametnuli temu ratifikacije Istanbulske konvencije da bi, uz ostalo, odvratili pozornost od kritika Europske komisije zbog neprovođenja reforma te od kritika iz samoga hrvatskoga društva zbog praktičnoga ignoriranja sve dramatičnijega demografskoga stanja.

Rodna ideologija u nepomirljivu je sukobu sa zdravim razumom i učenjima svih monoteističkih religija, a dođe li na vlast, nužno će postati totalitarna i uništavati sve svoje neprijatelje. Je li moguće da baš politička stranka koja je stvarala suvremenu neovisnu Hrvatsku želi otvoriti vrata novomu totalitarizmu koji ima naum izbrisati hrvatsku kulturu, monoteističke religije i hrvatski narod?

Političke proklamacije da u Istanbulskoj konvenciji nema ništa spornoga, tvrdnje da u njoj nema rodne ideologije, ili da u njoj ne piše da se uvodi rodna ideologija, do sada su u Hrvatskoj ipak neviđen postupak obmane, iznošenje očite neistine, može se reći do sada neviđena politička drskost. Poznato je da si političari uzimaju slobodu da pojedine stvarnosti interpretiraju u svoju korist, za svoje političke i ideološke ciljeve, do krajnjih granica vjerodostojnosti, no takvo prikazivanje Istanbulske konvencije kakvo vladajući nameću hrvatskoj javnosti nije samo iskorak kojim se gubi svaka vjerodostojnost, nego i spremnost da se nametne nova ideologija, a povijest je više puta pokazala da su sve ideologije kad su došle na vlast bile totalitarne te su doslovno prolijevale potoke ljudske krvi.

Vidljiva rodna ideologija

Da Istanbulska konvencija sadrži tzv. rodnu ideologiju »pročitao« je baš svaki imalo poman čitatelj toga dokumenta, jer upravo taj dokument dokida površnost ili zabludu da su pojmovi »rod« i »spol« istoznačne riječi, kako su se do sada često tretirale te dvije riječi. Istanbulska konvencija donosi definiciju »roda« te u članku 3.C navodi: »’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce«. Dakle, »rod« je društveni konstrukt odvojen od biološkoga spola, što je glavni postulat rodne ideologije, te prema rodnoj teoriji osoba koja je npr. po spolu muško može biti ženskoga »roda« i obrnuto. Također taj dokument među temeljima nediskriminacije navodi »rod« i »spol« kao riječi različitoga značenja, a u 53. točki Pojašnjavajućega izvješća, koja tumači čl. 4.3 navodi: »Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnoga identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju.«

Da Istanbulska konvencija, koja ima pravni autoritet iznad svakoga nacionalnoga zakonodavstva, nameće nacionalnim zakonodavstvima tzv. rodnu ideologiju svakomu je vidljivo u čl. 14. koji u službenom hrvatskom prijevodu glasi: »1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja. 2. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.« Te odredbe, pojednostavnjeno, znače da rodna ideologija postaje u obrazovanju obvezna od vrtića do sveučilišta te u javnosti u cjelokupnom društvenom životu i osobito u medijima. Prema čl. 78 te Konvencije nije moguće uložiti rezervu na sporne članke vezane uz rod odnosno ratificirati Konvenciju bez tih spornih članaka, što znači da je pozitivno i poželjno zauzimanje protiv nasilja nad ženama i u obitelji zagađeno obveznim prihvaćanjem rodne ideologije u zakonodavstvu, obrazovanju i općenito društvenom životu.

Rodna ideologija, koja nema ama baš nikakvo znanstveno pokriće, prokazana je i od pape Franje, od više nacionalnih episkopata, uključujući i hrvatski, ali i od brojnih suvremenih mislilaca i intelektualaca s različitih područja širom svijeta i Hrvatske, kao ideologija koja je uperena i protiv postojećih obitelji i unutrašnjih obiteljskih odnosa, ali i protiv budućnosti odnosno same opstojnosti braka i obitelji jer afirmira ekstremni individualizam. Rodna ideologija u nepomirljivu je sukobu s naravnim zdravim razumom, s judeokršćanskom antropologijom, s učenjima svih monoteističkih religija, te dođe li na vlast, nužno će postati totalitarna i uništavati sve svoje neprijatelje. Je li moguće da baš politička stranka koja je stvarala suvremenu neovisnu Hrvatsku, ne ulazeći u njezina unutarnja politička i ideološka previranja, želi otvoriti vrata novomu totalitarizmu koji ima naum izbrisati hrvatsku kulturu, monoteističke religije i hrvatski narod?

 Izvor; Glas Koncila
PODIJELI