Volim pisati o Bogu.
Ponekad mislim kako imam toliko toga za napisati o Njemu, a da to ne može biti dovoljno izrečeno.
Na početku svakog puta, uz nas stoji Bog.
Tako nečujan i nenametljiv, ali ipak tako prisutan u svemu.
Uz Boga nema straha.
On gradi temelje naših snova, naših djelovanja.
On je ona neshvatljiva snaga, nevidljiva ruka koja nas gura naprijed i onda kada od drugih ne možemo dobiti potrebnu pomoć i razumijevanje.
Često razmišljamo o smislu života, razmišljamo dok smo na nekoj životnoj prekretnici, na početku ili na kraju nekog našeg životnog puta, ali sav smisao života je u Bogu.
Puno puta nije mi bilo jasno zbog čega neke stvari ne možemo dobiti ili ostvariti onda kada to želimo.
Zašto se nekad događaju loši, teški dani, zašto moramo proći kroz nešto teže da bi na kraju dobili ono što tražimo.
Ali to je onaj Isusov put.
I dok god je takav, najsigurniji je.
Bog svakom srcu, svakom svom djetetu podari jedno životno putovanje na koje mora otići, svjesno ili nesvjesno.
I zato znam da nas čuva.
Znam da je ovdje, a mi Mu se vraćamo uvijek sa tog svog putovanja, na početku i na kraju, u sreći i u tuzi.
I tada Mu se vratimo čista srca, bez pitanja, bez nejasnoća.
Sve znamo čim Ga pogledamo.
Hvala Mu.
Mirna Prpić
