Blaženstva i Govor na gori
U književnom se smislu blaženstva (Mt 5,3-12) početak velikog Isusovog Govora na gori (5-7) u kojem se nalaze najljepše, ali i najzahtjevnije Isusove riječi upućene onima koji su ga spremni slijediti. Zato taj Govor možemo nazvati i „srcem evanđelja“. Te riječi imaju programski karakter za njegovu buduću zajednicu vjernika, za Crkvu. Sve to moramo imati na umu da bismo shvatili mjesto i ulogu blaženstava u sklopu toga velikoga Govora. A da bismo shvatili neki govor, nije dosta samo se usredotočiti na njegov sadržaj, već moramo znati komu je i zašto upućen. Ponajprije, treba znati da Isus taj govor nije izgovorio odjednom. Isus je se ponajprije služio slikovitim govorom u prispodobama ili kraćim mudrim izrekama, što su njegovi jednostavni slušatelji mogli razumjeti.
Dakle, taj veliki Isusov govor, prvi od pet govora u evanđelju po Mateju, počinje s osam svečanih Isusovih izjava, gdje se „blaženima“ proglašuju poraženi i nesretnici u povijesti:
- Blaženi siromasi duhom….
- Blaženi ožalošćeni…
- Blaženi krotki…
- Blaženi čistim srcem…
- Blaženi mirotvorci…
- Blaženi progonjeni zbog pravde
Deveto blaženstvo („Blago vama kad vas pogrde i prognaju), dodatak je evanđelistov, da produbi osmo blaženstvo.
„Blaženstvo“ je izraženo na grčkom riječju makarios, „blažen sretan“. Blaženstvo je usporedno s „blagoslovom“, što ima više liturgijski i svećenički pečat. Krist upotrebljava oba izraza, ali prvi mu je draži jer ima proročku boju. Isus pak tome daje snažan i izazovan smisao: prava je radost u gubitku ili u neposjedovanju ili u izvršavanju dobrih djela, ali pod uvjetom da se to čini radikalnim darivanjem i nenavezanošću. Značajna su dva blaženstva koja u sebi sadrže „duh“ i „srce“ (ono o „siromasima“ i o „čistima srcem“): u biblijskom rječniku ovi izrazi ne označuju nutrinu ili neodređenu duhovnost, nego izbor koji ima korijene u dubini savjesti i grana se po cijelom biću i djelu vjernika.
Ono što Isus traži od učenika, to jest od kršćanina (a ne samo od apostola ili posvećene osobe, kako se nekad smatralo), jest stalno, potpuno, apsolutno opredjeljenje, a ne samo neko jednostavno izvršavanje nekih vjerskih ili karitativnih normi. Zanimljivo je kako je Crkva primjenjivala Blaženstva u različitim društvenim prilikama u kojima je morala živjeti. Tako kod Evanđeliste Luke imamo četiri blaženstva („Jao vama bogataši…jao vama koji ste sada siti…jao vama koji se sada smijete…jao vama, kad vas svi budu hvalili..“)
Osim toga kod Luke blaženstva su konkretnija i neposrednija, izostavljajući oznaku „u duhu“. Prvi o kojima se govori su jednostavno „siromasi“, u drugom licu („vi siromasi“), vjerojatno se obraća članovima zajednice. Biti blažen u potpunom smislu znači susretati Boga. Zato je Bog izabrao i pozvao ljude. Poslušnost je dovela te ljude do Isusa na Goru. Blago vama koji slušate Riječ Božju i koji ju vršite. Kršćanska svetost, poslušnost, vršenje Božjeg zakona iz srca, opisano je u Blaženstvima a to znači: da trebamo živjeti krštenje uronjeni u Očevu ljubav, u Sinovoj milosti i u snazi Duha Svetoga. Na to smo pozvani činiti svakoga dana. Da Boga stavljamo iz svakodnevnice u svakodnevnicu na prvo mjesto.
Blaženstva imaju za cilj pokrenuti ljude koji će biti preobražajna snaga svijeta. Ona su poput vrela ognjišta s kojega se širi toplina Evanđelja, Evanđelja koje je daleko više od zakona i zapovijedi. Dok zapovijedi imaju za cilj čovjeka zaštiti od utjecaja zla, evanđelje kao Radosna vijest spasenja, u čovjeku oslobađa i potiče najplemenitije kreativne sile za mijenjanje njega samoga i cijeloga svijeta. Zato je Isus na početak svojih uputa, u kojima traži ostvarenje „nove pravednosti“, stavio riječi pune zanosnoga nadahnuća, riječi koje ne poznaju mjeru i ograničenje. Dakle budimo poslušni, otvorenoga srca prema Ocu Nebeskom, da bi uistinu bili dostojni živjeti ove upute, ova Blaženstva kako je On zamislio, te da jednoga dana budemo u Nebeskoj slavi zajedno s Njime.
Kao kršćanin morao bih se uvijek iznova pitati, što je princip mojega djelovanja, što pokreće moj život? Evanđelje ili nešto drugo?
Urednik: Marko Martinović
