27.ožujka 2016.
Ps 118 (117), 1-2. 16-17. 22-23
UVOD
Kroz cjelokupni svoj ovozemaljski život, čovjek se susreće s mnogobrojnim poteškoćama, patnjama ili bolestima raznih vrsta i oblika. U svakomu od nas stvaraju mrtvilo duha, koje počesto rađa žalošću, depresijom ili beznađem. Kristovo nam uskrsnuće objavljuje kako se i u tim prazninama i danas, može roditi i cvjetati nada ako smo Bogu vjerni. Bog nam po svome Sinu nudi da puni vjere i nade budemo oslonjeni na snagu koja dolazi od Duha Božjega.
Božja spasiteljska ruka, upravljena je svakom čovjeku te nudi obnovu i novi život po krvi svoga Jedinorođenca, čisteći nas od svake ljage grijeha. Nudi nam mogućnost da dostojanstveno živimo kao njegova djeca. Na početku današnjega misnoga slavlja na svetkovinu Kristova uskrsnuća, skrušimo se i pokajmo te priznajmo svoje grijehe prihvaćajući Božje milosrđe.
HOMILIJA
Prije više od jednoga stoljeća, vrhunski engleski bezbošci i intelektualci sastali su se u Londonu da se dogovore, kako bi proširili svoje bezboštvo i uništili kršćanstvo. Dogovorili su se da svatko od njih uzme i pobije jedan članak Vjerovanja te tako miniraju kršćanstvo.
Njihov predsjednik Lord Brihton za sebe je uzeo da pobije Uskrsnuće Isusovo. Rok za taj posao, bio je tri godine. Nakon toga vremena ponovno su se sastali da vide i čuju rezultate rada. Predsjednik je prvi progovorio: „Moja gospodo! Služiti istini i samo istini, oduvijek je bila najveća želja moga života. Danas sam pred vama da objelodanim istinu. Tri sam godine radio na tome, da pobijem vjeru u uskrsnuće Isusovo, ali uskrsnuće je mene svladalo i pobijedilo. Odlučio sam biti kršćanin i katolik. Isusovo uskrsnuće u meni je donijelo novu spoznaju života. S njime sam i ja uskrsnuo i progledao. Isusovo uskrsnuće nitko ne može pobiti niti ograničiti.“
Isusovo uskrsnuće u sebi doista ima veliku moć, koja nadmašuje svako naše ljudsko umovanje i razmišljanje. Tko želi ozbiljno ući u tu stvarnost Isusova uskrsnuća, on se mora mijenjati.
Vjera treba sve više rasti i zauzimati višu razinu u ljudskom, a osobito kršćanskom životu. Jer da Isus nije uskrsnuo, nego da je samo umro i ostao u grobu, kršćanska vjera ne bi imala nikakve sigurnosti niti oslonca, a i svaka nada bila bi slaba. Jer nema Velikoga Petka bez Uskrsa,
ali niti Uskrsa bez Velikoga Petka! Mnogi su kroz povijest htjeli, a svjedoci smo i u našem vremenu, srušiti kršćanstvo i našu vjeru.
Željeli su srušiti u nama, što se i danas nastavlja u nešto drugačijem obliku sve ono što je Božje, lijepo i vrijedno. Međutim, mnogi rušitelji na svoju nesreću nisu uspjeli, niti će to ikada uspjeti. Boga se ne može nikakvim zemaljskim sredstvima pobijediti. On je nenadmašan, a istodobno je pun ljubavi i dobrote. Samo u Bogu i u uskrslom Kristu je izvor mira i blagostanja. Samo u Njemu prevladava istinski život i sreća.
Zato s uskrslim Isusom neka poraste i učvrsti se i naša vjera! Neka se u naša patnička i iscrpljena srca nastani milost uskrsloga Krista, koja nas je u mogućnosti sve ujediniti, međusobno povezati kao i sa samima sobom. Približimo se njemu i On će se približiti nama.
Pokažimo svojim postupcima i djelima kao i svojim sudjelovanjem kod nedjeljnih misa kada slavimo Kristovo uskrsnuće da smo vjernici. Jer vjera je Božji dar, kojega možemo i trebamo zajednički razvijati i njime se obogaćivati. Molimo uskrsloga Gospodina osobito danas na svetkovinu Uskrsa, da ojača i umnoži našu vjeru.
Na uskrsno jutro Isus je sve iznenadio: i prijatelje i neprijatelje. Iz groba se vratio u život i pokazao, da je jedini On jači od trpljenja i smrti. On je zapravo pokazao da je gospodar života i smrti, da svime upravlja. Zato je Isusovo uskrsnuće najveće čudo i djelo Božje, gdje kod svih nas mora nestati sumnje i nevjere.
Današnja svetkovina je velika i po tome, što mi kršćani na događaju Kristova uskrsnuća temeljimo svoju vjeru. Tu i na tomu naša vjera ili raste ili pada. Da nema Uskrsa i da Isus doista nije ustao od mrtvih, da Isus opet ne živi teško bismo prihvaćali prekogrobni život. To tvrdi sv. Pavao apostol riječima: „da Krist nije uskrsnuo uzalud bi bila vjera naša“.
Bez Uskrsa i uskrsnuća u našoj vjeri bi, doista nešto veoma važno nedostajalo. U Uskrsu svako trpljenje i patnja dobivaju svoj pravi razlog i smisao. U Uskrsu i cijeli naš život dobiva svoj smisao, jer vjerujemo, da će se s nama dogoditi kao s Kristom, našim uskrslim Gospodinom. Stoga Isusovo uskrsnuće jača našu vjeru, a oni koji sumnjaju ili su je izgubili ponovno im je vraća.
Mi danas „vidimo“ Crkvu koja živi od prvoga uskrsnoga jutra, sabire se oko uskrsloga Krista svakoga prvoga dana u tjednu te vjeruje da Uskrsli ostaje prisutan u njoj – po evanđelju koje se na misi naviješta. Po posvećenim darovima kruha i vina, po zaređenim predstojnicima, po sabranoj zajednici krštenika. Sve to upravo danas na dublji način gledamo i vjerujemo.
Isus nam je svojim činom i proslavom, jasnije pokazao naš pravi cilj, dajući nam sredstva i pomagala na životnom putu da taj cilj lakše postignemo. Molimo danas uskrsloga Krista, da nam učvrsti vjeru, kako bismo čvršće još više prionuli uz njega i imali hrabrosti svjedočiti ga u svako doba svojim riječima i djelima.
S tim pogledom ovom prigodom, neka je svima nama sretan i blagoslovljen najveći kršćanski događaj i blagdan Uskrsa!
fra Mate Tadić, OFM
