Poglede uzaludno bacaš,
o čovječe,
kao snopove svjetiljke u mraku.
Nemaš se kamo ogledati
U zrcalu (nema) istine
U zrcalu su samo lopovi
došli s ulice.
Uzeli ti kuću, njivu,
Izbacili sve stvari van.
I nisi više poželjan
jer ostavljaš za sobom tragove,
a tragovi još uvijek preveć
o tebi govore.
Tebi, kojeg je jednom tu bilo –
ili si to samo snio?
