Možda je jedan od razloga što nemamo želju provesti vrijeme s Bogom kao što je Isus činio u tome što ne znamo kako ispravno moliti da bismo Mu omogućili da u našim srcima pobudi izvor radosti. Molitva je teret zato što nije veza s ljubavnikom. Umjesto toga, više nalikuje nalogu tajniku: „Učini ovo, ono i druge stvari – sve to do 17 sati, molim.”
Svoju duhovnu zrelost možemo donekle procijeniti zadovoljstvom u svojim molitvama. Nezreli kršćani troše većinu molitvenoga vremena na popis svojih osobnih želja: „Daj mi ovo,” „Pomozi mi da učinim ono.” Bog je njihov štit i glavni sluga. Oni kažu Bogu što od Njega žele i On izvršava njihove želje.
Ali ne uvijek, a to ga čini prilično lošim slugom.
Zreli kršćani također mole za svoje osobne potrebe, no to ne obuhvaća većinu njihovih molitava. Molitve zrelih kršćana usmjerene su puno više na proslavljanje Boga i zahvaljivanje te na posredovanje za druge jer oni shvaćaju tajnu koju je prvi izrazio David Yonggi Cho:
Kad mi ispunjavamo Božje potrebe, On će ispuniti naše.
To je jedno od najdubokoumnijih načela kršćanskoga života. Isprva zvuči gotovo bogohulno. Bog nema nikakvih potreba, zar ne? Koje bi bile moguće potrebe koje bi Bog imao, a koje bismo mi mogli ispuniti?
Jeste li ikada zapazili prve tri riječi i posljednje tri riječi u nizu od pet svezaka koji je pod naslovom Velika borba napisala američka spisateljica Ellen G. White? Prve tri riječi u knjizi Patrijarsi i proroci i posljednje tri riječi u knjizi Velika borba su: „Bog je ljubav.” Ljubav ima neizmjernu snagu za druženje i zajedništvo. U knjizi Isusov život piše: „Naš Otkupitelj žeđa za tim da Ga upoznamo. On je gladan sućuti i ljubavi onih koje je otkupio svojom krvlju. Neizrecivom željom čezne da pođu k Njemu i imaju život.” (str. 135)
Bog je žedan vašega zajedništva. Vidite, imate jedinstveno iskustvo s Njim – jedinstveno svjedočanstvo. Možete Ga shvatiti na jedinstveni način, na način na koji ne može nitko drugi. On je svakome od nas darovao poseban milosni dar. On čezne da u vama otkrije jedinstveni dio svoje osobnosti. On ima potrebe koje može zadovoljiti samo naše srce kad je posebno „oblikovano”. Bog žudi uživati u vašem društvu.
Gospod se već pobrinuo za sve što ćemo ikada trebati: ne samo za naše spasenje, već također za našu sreću. Omogućio nam je vječnost svojom krvlju na križu. Sve što traži zauzvrat jest naša ljubav. Pretrpio je sramotu umjesto radosti koja je bila pred Njim (Hebrejima 12,2). Vi ste dio te radosti. Naše su molitve po-put miomirisa tamjana koji se uzdiže k Bogu (Psalam 141,2; Otkrivenje 5,8). One „zaslađuju” Njegov život i čine ga ugodnijim.
Želite li vidjeti Božju čudotvornu snagu u svom životu, naučite provesti vrijeme obožavajući Ga. Odložite na trenutak svoj popis želja i naprosto „predite” u Njegovoj prisutnosti. Recite Mu da ste bez Njega ništa. Pozovite se na ono što je obećao Abrahamu u Postanku 15,1: „Ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!” Recite Mu da je On jedina nagrada koju želite, da je vaša najveća želja uživati u osmijehu Njegovoga lica. Priznajte Mu svoju nesposobnost da Ga ljubite onako kao što On ljubi vas i tražite od Njega da vas ispuni glađu i čežnjom za Njime. Tražite Duha Svetoga. Recite Mu detaljno koliko cijenite sve ono što je On učinio za vas i koliko malo to shvaćate. Molite Ga da vas nauči kako da Ga proslavite, da imate stav zahvalnosti.
Ako Ga ne volite, ako ne cijenite sve ono što je On učinio za vas, tad mu recite koliko biste Ga željeli voljeti i cijeniti. To je dovoljno i Bog to prihvaća. I kad stavite Boga na prvo mjesto i is-punite Njegove potrebe, On će se pobrinuti za vaše jer Bog uvijek daje bolje od onoga što dobiva.
Zajedništvo s Kraljem nad kraljevima vrhunsko je iskustvo u svemiru. To je konačna nagrada koju možemo početi uživati već sada.
Mi, pala bića, dopustili smo da zemaljske stvari iz naših oštećenih srca istisnu ljubav prema Bogu. Ali ako tražimo od Gospoda da nas obdari čežnjom za Njime – težnjom prema Njemu – On će to učiniti. Bog nam je obećao: „Sva radost tvoja neka bude Jahve: On će ispuniti želje tvoga srca!” (Psalam 37,4) Kako vaše iskustvo s Bogom bude sazrijevalo, mogao bi se promijeniti i način na koji shvaćate ovaj redak iz psalma. Isprva možda pomišljate: „Ako je Gospod sva moja radost, onda će mi On dati stvari koje stvarno želim.” Bog će tada nalikovati sredstvu kojim ostvarujemo svoj cilj. No, sve ćete više otkrivati da je upravo Bog ono što stvarno želite.
Puno se predivnih stvari događa ljudima koji mole. No, najdivnije od svega je da smo molitvom uvučeni u duhovnu bliskost s Bogom. A bliskost s Bogom konačna je nagrada. To je najbolja mogućnost u cijelome svemiru. Mala djeca misle da je bombon najveća nagrada, no to nije to. Odrasli drže da je to snaga, ili bogatstvo, ili prestiž, ili sigurnost, ili romansa, ali nije. Prisno prijateljstvo s Bogom je ona konačna i prava nagrada.
U knjizi G. K. Chestertona i C. S. Lewisa The Riddle of Joy, urednika Michaela H. MacDonalda i Andrewa A. Tadieja, Peter J. Kreeft citira Augustinov misaoni pokus iz njegove propovijedi pod naslovom Iz čiste ljubavi Božje. „Zamislite”, kaže Augustin, „da vam se Bog objavi i kaže da bi načinio ugovor s vama, da bi vam dao sve što poželite i ispunio sve želje vašeg srca, osim jedne stvari. Možete imati sve što zamislite; ništa vam neće biti neostvarivo i ništa neće biti grešno i zabranjeno za vas. Ali na kraju vam Bog kaže: Nikad nećeš vidjeti moje lice.”
Zar bi – pita Augustin – nakon što čujete ove posljednje riječi, strašna hladnoća obuzela vaše srce kad u njemu ne bi bilo ljubavi za Boga i kad ne biste imali želju za Njim? Zapravo, ako ne biste prihvatili taj ugovor, to bi značilo da zaista iznad svega ljubite Boga jer pogledajte što ste upravo učinili: odustali ste od cijeloga svijeta – i više od toga – radi Boga. Jedan od autora te knjige spotaknuo se na ovu izjavu 30. lipnja 1995. godine i u njihovom časopisu napisao: „Prošlo je tek nekoliko sati otkako sam prvi put ovo pročitao. Još sam uvijek osupnut svojim čuvstvenim ganućem koje sam doživio. Čim sam počeo razmišljati o tom pita-nju, iz mog je uma odjednom poletjelo: Ne!, a potom me obuzela tuga. Nikada, nikada, nikada, jecao sam opet iznova. Zamišljao sam kako gubim najljepši i konačni san. Bilo je to tek trenutak prije no što sam se mogao sabrati te je konačno nastupila blaga i tiha radost.”
