Propitkivanje istine uvijek je bila vruća i neugodna tema, no, čini se, nikada kao danas. A najviše je danas tužno i razočaravajuće da se već u startu sama takva ideja nazove “skanadaloznom”. Naravno, ne treba opet napominjati ono što već i vrapci znaju u Hrvatskoj, a to je da su javni mediji odavno izgubili svoju vjerodostojnost i objektivnost te pojedini već u naslovu zasipaju čitatelje svojim stavovima i razmišljanjima. A na koncu bi pak, bilo i smiješno da nije jako žalosno, kako u moru različitih komantara, takvi mediji izdvajaju samo one koji su na njihovoj strani.
Pa do kada više tako?
Eto, isto se dogodilo i s najnovijim slučajem u kojem je predsjednice RH podržala ideju da međunarodna komisija utvrdi pravu istinu o logoru u Jasenovcu (“od 41′. do 45′, ali i kasnije”) i izazvala lavinu zgražavanja.
Zašto?
Zbog čega je ova ideja (jednima )zazvučala toliko čudno, da joj se otvoreno rugaju ili čak smatraju da je to “relativiziranje Holokausta” te pozivaju na “oslobođenje naroda”? Kojega to naroda? Onoga koji do dana današnjeg ne zna pravu istinu o broju ubijenih u Jasenovcu i živi još uvijek kao taoc prošlosti i jedne totalitarne politike.
“U 21. stoljeću modernom se forenzikom, medicinskom i forenzikom dokumenta, može utvrditi ne samo broj žrtava, što je nažalost uvijek bio kamen spoticanja i oruđe u rukama raznoraznih kampanja, već i istina što se doista događalo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije”, rekla je predsjednica.
S druge strane, i samo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac izreklo je sličnu ocjenu. U članku “Protiv smo zabrana, pohvaljujemo podršku istraživanjima, osobito Jasenovca i NDH”, Igor Vukić, tajnik društva, objavio je na stranicima Društva njihovo Priopćenje o radu Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima /https://drustvojasenovac.wordpress.com/2018/03/06/protiv-smo-zabrana-pohvaljujemo-podrsku-istrazivanjima-osobito-jasenovca-i-ndh/#more-947/ gdje između ostaloga stoji: “ Slažemo se osobito s rečenicom prema kojoj u dobru praksu spada „savjesno kritičko i znanstveno utvrđivanje stvarnoga broja žrtava, posebno tamo gdje je on dokazano višestruko uvećan iz političkih, politikantskih ili nekih drugih razloga“ (str. 13.) te “Podupiremo i poziv Vijeća na dostupnost arhivskog gradiva te prijedlog za stvaranje mreža istraživačkih skupina i projekata, sa sudjelovanjem i međunarodnih stručnjaka na specijaliziranim skupovima “(prijedlozi s 15. stranice „Dokumenta dijaloga“).
No, nasuprot onima koji istinski rade na tomu da se konačno dozna prava istina i koji također, promiču prijedlog o stvaranju novih mreža istraživačkih skupina i projekata u Hrvatskoj, postoji, na žalost, zavidan broj onih kojima takvi napori nisu uopće potrebni. Primjerice, gosopodin Bojan Glavašević smatra: “ Za utvrdjivanje te istine nije potrebna nikakva prokleta komisija. Micanje KGK s Pantovcaka nakon ove sramotne izjave vise nije pitanje izbora PRH nego narodnog oslobodjenja.”(na Twitteru, #politikahr)
Naravno, tu je i plejada drugih koji su se digli na noge protiv predsjednice ideje. Za neke je “strahota da se uopće govori o broju žrtava, broj nije bitan”. Živimo za danas i bolju budućnost…”
Doista, lijep savjet hrvatskom narodu. Ili drugim riječima, pognite te svoje glave i živite u “našoj istini” kao što ste punih sedamdeset i pet godina živjeli! Usput rečeno, današnji protivnici otkrivanja istine su skoro redovito istomišljenici kada je u pitanju Bleiburg te koji uporno vrlo sramno vrijeđaju komemoraciju žrtvama na Bleiburgu nazivajući je “ustaškim dernekom”. Zar ni za ovu povijesnu grobnicu hrvatskog naroda nije do sada napisano dovoljno knjiga? Očito, nije.
Jesu li onda sve ovakve i slične osude i napadi rješenje za izgradnju bolje budućnosti?
Nikako.
Rješenje je samo prava istina. A to se jedino očekuje od zrelog društva i odgovornog pojedinca. Tko danas može reći da je hrvatsko društvo doseglo taj stupanj?…
Srećom, prošla su vremena kada su se samoprozvani intelektualci puni sebe busali u prsa, a onda ZATVARALI I UBIJALI sve one koji drugačije misle. Danas takvi isti pokliči govore samo o njihovoj stopljenosti s prošlim vremenima, kao što direktno potvrđuju i njihov stav o istini. A taj glasi, “ma kakva istina, važno je ono što ja i MENI SLIČNI misle!”
E pa, istina je važnija od bilo čijeg osobnog stava, jer je ona iznad čovjekovog odabira ideologije, stila života i njegovih želja. Ona je njegova jedina karta u ovom životu za onaj koji slijedi nakon smrti. Da, baš tako: karta za vječiti spas ili vječitu propast. I o tome se upravo ovdje radi. Mi smo dužni u našem životu poduzeti sve što je u našoj moći kako bismo pomogli da se dođe do istine, a ne da je zataškavamo. I u tom grmu leži zec…iako neki uporno misle kako je on odavno pobjegao i kako ga je nemoguće više uloviti.
Istina će nas jedino osloboditi od ropstva lažima. Istina je jedini pravi put svakog poštenog čovjeka. Ne kažem da ona nije gorka i teška, jer svi znamo da je u Jasenovcu počinjen zločin. No, prava istina, a ne ona bivših (a i današnjih) partijskih povjesničara trebala bi biti jedino prihvatljiva običnom, malom čovjeku vremenski odmaknutom od zla prošlosti, ali ne i misaono.
Jedino onaj tko u izboru između mraka i svjetla, bira svjetlo, može biti pošteđen ili oslobođen iz ropstva laži. Zato ne treba imati nikakve dvojbe i između laži i istine, zalagati se uvijek za – istinu. MIR I DOBRO!
Nela Stipančić Radonić
