Taj pogled. Taj susret. Za najmanji trenutak toga pogleda vrijedi sva patnja, sva sramota, sav gubitak..sve postane toliko nebitno, prolazno. Sve izgubi oštricu i težinu. I zahvaljuješ , i ne vjeruješ samom sebi, za svaku uvredu, odbacivanje , jer te dovelo Njemu srce. I shvaćaš da jedino za čim žališ trebaju biti tvoji vlastiti grijesi, koji su Njega, jedinoga Bezgrešnog svezali na stup, i predali tisućama udaraca, pljuvanja i smrti za mene i tebe. Divni Isuse, hvala Ti .
Marijana Perković
