Bog je uz mene od malih nogu i čuva me i prati cijeli život.Kao djevojčicu pokušali su me otmičari oteti četiri puta ali uvijek je Bog poslao nekoga da me spasi.Zadnji put je čovjek trčao za mnom ali srećom Bog je djelovao.Roditelji nisu znali da me u tom trenutku čovjek želi oteti ali je Bog sve vidio i potaknuo moga tatu da mi baš tada izađe u susret i tako je spriječio otmičara koji kada je vidio tatu odustao od potjere za mnom i pobjegao.Da tata nije izašao tada meni u susret tko zna jeli bi me danas uopće i bilo.Kada mi je bilo 18 godina počeo je Domovinski rat.Tu sam također proživjela strahove i taj nesretni rat sam preživjela ali nakon rata kada sam imala 22 godine za vrijeme operacije stalo mi je srce i doživjela sam kliničku smrt.Vidjela sam Isusa koji je stajao s ispruženim dlanovima prema meni.Išla sam prema njemu i bila sam udaljena od Gospodina svega 3 metra.Kasnije kada sam se vratila u ovozemaljski život i kada sam se probudila bila sam jako tužna jer sam htjela ići k Njemu.Zašto me vratio,ne znam.Ovaj zemaljski život mi je patnja i od ranog djetinjstva patim.Sada su mi 45 i nisam baš sretna na ovome svijetu.Imala sam problematičnog muža,rastala sam se ali dijete je genetski ali i duhovno naslijedio sve od oca pa je i on jako problematičan mladić.Imam jako velika trpljenja,toliko velika da ponekad poželim da me Bog ponovo pozove k sebi ali opet Bog mi daje snagu da izdržim.Cijeli život sam se ispatila i naplakala i da nema Boga ne bi sve ovo mogla izdržati.”Ali koji se uzdaju u Gospodina,crpe novu snagu,krila im rastu kao orlovima.( Izaija 40,31)” Kada ste umorni od životnih nedaća,nađite snagu u Gospodinu…Molim Te Bože Oče pomozi!
Josipa T.
