Sveti Pashazije Radbert (Paschasius Radbertus, Pascasio Radberto, Ratpert, Ratbert), franački benediktinac, opat, karolinški teolog, rođen je oko 785. u Soissonsu (departman Aisne, Pikardija, sjeverna Francuska). Majka mu je umrla na porođaju i on je kao nahoče ostavljen na stepenicama samostana Naše Gospe u Soissonsu, Pronašle su ga i prihvatile sestre benediktinke, a na krštenju je dobio ime Radbertus i uz to latinsko ime Paschasius. Postao je blizak opatici Theodrari, sestri dvojice monaha i opata u Corbieju, Adalarda i Wale. Kad je odrastao, predan je na odgoj u benediktinsku opatiju svetog Petra u Soissonsu. Vrlo mlad je postao klerik, ali se kao mladić nemirnog duha neko vrijeme potpuno predao raskalašenom životu, svjetskim užicima i radostima. Obratio se i ozbiljno prigrlio redovnički život u opatiji Corbie (departman Somme, Pikardija), pod mudrim vodstvom svetog opata Adalarda. Pratio je 822. svetog Adalarda i njegovog brata Walu u Saksoniju, gdje su na rijeci Weseru osnovali samostan Neu-Corbie. Vratio se u Corbie i vodio samostansku školu, a među njegovim učenicima bio je i sveti Oskar (Ansgar), apostol europskog Sjevera. Od 845. do 851. Pashazije je protiv svoje volje bio opat u Corbieju. Bio je veliki poklonik osobne i zajedničke molitve. Iz poniznosti nije prihvatio svećenički red. Putovao je Europom, govorio na crkvenim saborima, posredovao u političkim i vjerskim sukobima. Dao je ostavku na svoj položaj 851. i povukao se kao pustinjak u obližnji samostan Saint-Riquiet. Posvetio se pisanju povijesnih, filozofskih i teoloških djela. Kasnije se opet kao običan monah vratio u Corbie.

Najveći teolog IX. stoljeća, postao je slavan po dogmatskom djelu „O tijelu i krvi Gospodnjoj“ („De corpore et sanguine Domini“, 831-844). Dobio je časni naslov „teolog Euharistije“ jer je dao odgovor na pitanje o odnosu jedne kalvarijske žrtve i mnogo misa. Mudro je napisao: „Na korist Crkve i naših duša jedna velika, sveobuhvatna okupiteljska žrtva na Kalvariji doživljava u misi svoje prikazanje po kojem se plodovi otkupljenja dijele pojedincima.“ Napisao je u 12 knjiga komentar Matejevog evanđelja. Tumačeći 44. psalam razvio je svoju mariologiju, koja je silno utjecala na razvoj štovanja Presvete Djevice u srednjem vijeku. Napisao je i raspravu „O porodu Djevice“, u kojem brani djevičanstvo Blažene Djevice Marije u porodu. Uz djelo „O Marijinom rođenju“ napisao je i djelo „O Marijinom uznesenju“, u kojem naučava da je Marijino tijelo pošteđeno raspadljivosti pa je tako i on pripravio put proglašenju dogme o Marijinom tjelesnom uznesenju. U raspravi o trima bogoslovnim krepostima, vjeri, ufanju i ljubavi, dao je vrijedan prilog asketsko-mističnoj teologiji, namijenjenoj redovničkom podmlatku. Pashazije je preminuo u Corbieju na današnji dan, 26. travnja 865. Po vlastitoj želji pokopan je u crkvi svetog Ivana među siromasima i slugama opatije. Njegovo tijelo preneseno je 13. srpnja 1058. u opatijsku crkvu, gdje su mu iskazane počasti kao svecu. Svetim ga je 1073. proglasio papa Grgur VII. Od 1820. relikvije svetog Pashazija počivaju u župnoj crkvi svetog Petra u Corbieju.

Izvor:http://www.zupajastrebarsko.hr/svetac_dana.asp

PODIJELI