Danas se Crkva spominje i Jone, starozavjetnog proroka iz VIII. stoljeća prije Krista. Jona je glavni junak istoimene proročke knjige iz Svetog pisma koja pripovijeda o njegovom dramatičnom proročkom pozivu. Živio je u vrijeme kralja Jeroboama II. Rodio se oko 823, a preminuo oko 782. prije Krista. Bježeći od proročkih zadataka, ukrcao se na brod, ali su ga mornari bacili u more. Jonu je progutao kit, a kada se pokajao, kit ga je izbacio nakon tri dana. Knjiga o Joni nastala je u IV. ili III. stoljeću prije Krista pod jakim utjecajem proroka Izaije i Jeremije. Jona je bio Amitajev sin, iz Gat Hefera, udaljenog nekoliko milja sjeverno od Nazareta (2 Kr, 14,25). Prema predaji Jonina majka bila je udovica u Sarfati Sidonskoj. Ona je ugostila proroka Iliju te je dobila blagoslov da joj ne ponestane brašna i ulja za vrijeme suše (1 Kr 17,14). Dok je Ilija još bio kod udovice, razbolio se njezin sin Jona i preminuo. Bog je uslišio usrdnu Ilijinu molbu, u dijete se vratila duša i dječak je oživio. Ilija je predao dječaka majci: “Evo, tvoj sin živi!” (1 Kr 17,23). Kad je Jona odrastao, dobio je ulogu proroka. Knjiga Jonina, za razliku od svih ostalih proročkih knjiga, ne donosi nikakvih prorokovih govora ni protiv Izraela ni protiv susjednih naroda, nego vrlo živopisno ocrtava dramu njegova proročkog poziva i odaziva Božjoj volji. U drugim proročkim knjigama proroci su posvećeni ostvarenju Božje zamisli. Jona nastoji svim silama izbjeći poslanje koje je dobio od Boga. Uistinu, bio je to pretežak zadatak za jednog Izraelca, osobito za Galilejca Jonu u vrijeme kralja Jeroboama II (786-746), kada je bila osobito jaka nacionalna svijest. Jona je naime bio pozvan naviještati spasenje smrtnom neprijatelju Izraela, asirskoj prijestolnici Ninivi. Dramski opisi Jonine pustolovine mogu se nekom činiti slikovitim i nestvarnim, ali Isus uzima baš poroka Jonu kao znak svojeg uskrsnuća i izlaska iz groba: „Kako je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji proboraviti u krilu zemlje tri dana i tri noći.“ (Mt 12,40).
Kad je Jona napokon propovijedao u Ninivi, tamošnji stanovnici su se pokajali i pošteđeni su. To je naljutilo proroka koji je sjedio u hladu bršljana i razmišljao. Bršljan je usahnuo na suncu i Jona se zbog toga ražalostio: „Bolje mi je umrijeti nego živjeti.“ Bog je upitao Jonu: „Srdiš li se s pravom zbog bršljana?“ On odgovori: „Da, s pravom sam ljuti nasmrt.“ Bog mu reče: „Tebi je žao žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!“ (Jon 4, 3-11). Izraelci su ponekad teško shvaćali svoj pravi poziv. Ljubav i briga kojom je Bog njih okružio, trebala se protegnuti ne samo na svemir nego i na sve, osobito susjedne narode. To najbolje svjedoči primjer Isusa Krista i njegovom nalog apostolima: „Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.“ (Mt 28,19-20). Prorok Jona, današnji slavljenik, na neki način je navjestitelj ove Isusove spasiteljske poruke.
