Sveti Emilijan

Sveti Emilijan iz Cogolle (San Millán de la Cogolla), poznat i kao Aemilianus Cucullatus (Emilijan s kapuljačom ili kukuljicom), španjolski pustinjak i svećenik, živio je u VI. stoljeću, u vrijeme vizigotske vladavine. Rođen je 473. u Berceu (provincija La Rioja), u pobožnoj seljačkoj obitelji. Bio je ubogi pastir, a onda se u dvadesetoj godini posvetio pustinjačkom životu i boravio u planinama, nedaleko rodnog mjesta. Glas o njegovoj svetosti širio se nadaleko i naširoko pa su se oko njega okupljali mnogi sljedbenici. Didymus (Didimo), biskup Tarazone, zaredio ga je za svećenika i postavio ga 509. kao župnika u njegovom rodnom Berceu. Njegova revnost i pastirski žar stvorili su mu mnoge neprijatelje. Prigovarali su mu da previše novca troši na siromahe pa se Emilijan ubrzo vratio pustinjačkom životu. Pripisuju mu se mnoga čudesa i dar proročanstva.

Sa svojim brojnim sljedbenicima osnovao je prvi samostan u Cogolli (nazvanoj tako po vrhu brijega, sličnom redovničkoj kukuljici) i služio kao njegov prvi opat. Smatraju ga i prvim promicateljem benediktinskih pravila u Španjolskoj. Stogodišnjak, preminuo je 574. na mjestu gdje se danas nalaze samostani, nazvani po njemu. Samostani svetog Emilijana nalaze se u selu San Millán de la Cogolla, u španjolskoj provinciji La Rioja. Jedan samostan nosi naziv San Millán Suso (gornji samostan), a drugi San Millán Yuso (niži samostan). Upisani su 1997. na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine, kao kolijevka španjolskog, kastiljanskog jezika. U blizini je i naselje Berceo, u kojem je sveti Emilijan rođen, i u kojem je živio glasoviti pjesnik Gonzalo de Berceo (napisao je u XIII. stoljeću “Život svetog Emilijana”). Sveti Emilijan je zaštitnik Castille, rodnog Bercea te niza španjolskih naselja, župa i crkava. Umjetnici ga prikazuju kao pastira, opata s mačem, često i na konju ili kao borca protiv Maura. Njegov prvi životopis napisao je oko 640. biskup Zaragoze, sveti Braulio.

Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI