Blaženi Titus Zeman, slovački svećenik, redovnik salezijanac i mučenik, rođen je 4. siječnja 1915. u mjestu Vajnory (sjeveroistočna periferija Bratislave), u pobožnoj kršćanskoj obitelji, kao najstarije od desetero djece Jána Zemana i njegove supruge Agneše. Od djetinjstva je želio postati svećenik. Završio je salezijansku školu u Šaštínu (okrug Senica, Trnavský kraj, zapadna Slovačka). Stupio je u salezijanski novicijat 1931, a prve zavjete položio 6. kolovoza 1932. Vječne zavjete položio je 7. ožujka 1938. u Rimu. Studirao je teologiju na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i u Chieriju (Pijemont), a za svećenika je zaređen 23. lipnja 1940. u Torinu. Mladu mislu služio je 4. kolovoza 1940. u rodnim Vajnoryma. Djelovao je kao kapelan i vjeroučitelj te predavao kemiju i biologiju u biskupijskoj gimnaziji u Trnavi. Nakon rata službovao je kao kapelan u župi Šenkvice (okrug Pezinok, zapadna Slovačka). U travnju 1950. komunistički režim u Čehoslovačkoj zabranio je redovničke družbe i počeo zatvarati redovnike. Staljinistički zlotvori provalili su u samostane, a neke od njih pretvorili u koncentracijske logore. U noći 13. travnja, u Češkoj i Slovačkoj poznatoj kao „Noć barbara“, uhitili su i zatvorili oko 900 redovnika.
Titus Zeman tada je boravio u župi Šenkvice pa je izbjegao zatvor. Salezijanci su došli tada na ideju da njihovi mladi svećenici i bogoslovi ilegalno prijeđu u Austriju i prebace se u salezijansko središte Torino, gdje bi daleko od progona mogli završiti svoje studije. Velečasni Zeman preuzeo je na sebe ostvarenje tog rizičnog plana. Uspio je u kolovozu i u listopadu 1950. prebaciti preko granice dvije skupine duhovnika (34 salezijanca i jedan dijecezanski svećenik). Kad je to pokušao učiniti i s trećom skupinom, uhićen je 9. travnja 1951. zajedno s 15 salezijanaca. Na ispitivanjima su ga mučili i tukli te su mu izbili nekoliko zubi. Preuzeo je na sebe odgovornost za organizaciju bijega u inozemstvo kako bi olakšao položaj ostalih. Prošao je tada svojevrsni križni put jer su ga sustavno mučili i zlostavljali. Tada je i posijedio i oglušio. Na montiranom procesu optužen je kao izdajnik i vatikanski špijun, a 22. veljače 1952. osuđen na 25 godina zatvora. Iz tamnice je pušten nakon 13 godina, 10. ožujka 1964, teško narušenog zdravlja. Živio je kod brata i radio u skladištu. Od 1967. smio je opet služiti misu, a dolaskom Praškog proljeća, 1968, dobio dozvolu za obavljanje dušobrižničke službe. Don Titus Zeman preminuo je 8. siječnja 1969. u Bratislavi, od posljedica mučenja u komunističkim tamnicama. Blaženim ga je 30. rujna 2017. proglasio papa Franjo. Beatifikaciju je u Bratislavi predvodio kardinal Angelo Amato. Relikvije mučenika Titusa Zemana počivaju od 2010. u župnoj crkvi njegovog rodnog mjesta Vajnory.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
