Premda  se naš dragi Pater Zvjezdan Linić preselio u Kraljevstvo Nebesko, mnogi vjernici imaju osjećaj da je on tu među nama na zemlji,posebno oni vjernici koji su pohađali kuću susreta Tabor u vremenu dok je fra Zvjezdan bio živ. Mogu posvjedočiti da su se upravo na njegovim seminarima obratili ili čudesno ozdravili i da im je život krenuo novim putem a taj put je put obraćenja srca i Isusov put istine i života.

Iako je prošlo godinu dana otkako se naš dragi Pater Zvjezdan preselio u vječnost imamo žive svjedoke koji mogu posvjedočiti da se po zagovoru fra Zvjezdana i danas događaju čudesa. Osobno vjerujem da je  fra Zvjezdan  sigurno u Nebeskom Kraljevstvu i da moli za nas koji smo pohađali kuću susreta Tabor za njegova života na zemlji.

Vjernici koji su pohađali duhovne obnove i seminare u kući susreta Tabor u vrijeme dok je fra Zvjezdan bio na zemlji i u Taboru mogu posvjedočiti o čudesnim obraćenjima i ozdravljenjima a ja bi osobno podijelio neka svjedočanstva s vama.

U kuću susreta Tabor sam prvi put došao u jesen 2001 godine i na seminarima sam osjećao veliku Božju prisutnost. Te godine sam nastojao biti na svakom seminaru te sam tako i nastavio i 2002 godine a ostalo radi posla nisam mogao biti tako redovit pa sam dolazio sve rjeđe jer me posao sprječavao jer na žalost radim vikende pa na žalost ne mogu dolaziti više tako često.

Osobno pamtim skoro svaku duhovnu obnovu koju sam pohađao a imao sam priliku i osobno upoznati fra Zvjezdana kao i mnoge druge prekrasne ljude koje sam upoznavao u Taboru.

Sviđalo mi se jer su na duhovne obnove pristizali iz drugih krajeva hrvatske pa i iz susjednih zemalja su znali dolaziti kao npr. iz Slovenije, BiH, Italije, dolazili su i iz Njemačke.

Ostala su mi prekrasna sjećanja i sklopio sam mnoga prijateljstva, a fra Zvjezdan je bio poseban svećenik koji je svaku sekundu svoga života predao Isusu na raspolaganje. Maleni ljudi su bili oni koje je on volio i za svakog čovjeka je imao riječi utjehe i nade. Molio je za sve koji su mu se preporučivali u molitve, a pod pauzom je znao hodati po hodnicima Kuće susreta i grliti ljude, stavljao je svoje ruke na njih i molio. Hodao je i blagoslivljao ljude, a i na hodniku se jednom pomolio i za mene. Svećenik koji je i u pauzi radio za Isusa, jednostavno, fra Zvjezdan je volio sve ljude. U Tabor su znali dolaziti i drugi kršćani poput pravoslavaca, protestanata, dolazili su razni ljudi bez obzira na vjeru i nacionalnost, a fra Zvjezdan je za sve njih imao jednaku poruku nade i ljubavi kao i prema svim ostalim ljudima.

Molio se za sve koji su mu se preporučivali u molitve, a nikada neću zaboraviti dan kada sam ga zaustavio pod pauzom prije sv. Mise i zamolio ga da se pomoli za neke osobe u potrebi čija sam imena imao zapisane na papiriću. Pored imena je pisala i bolest od koje osobe boluju.

Radilo se o Mariji gorljivoj vjernici tada majci tri male djevojčice koja je bolovala od raka limfoma i koja se neprekidno u svom bolničkom krevetu molila i govorila je smireno “Neka bude Božja volja!”

Druga osoba je bila Andreja djevojka stara oko dvadesetak godina koja je bolovala od leukemije i strašno se bojala smrti.

Najmanji je bio dvogodišnji dječak Ivan koji je imao tumor na mozgu.

Fra Zvjezdana sam zamolio da ih pod sv. Misom uključi u molitvu vjernika a on mi je odgovorio: “Ova Sveta Misa je naručena, ali ću ovaj papirić s imenima i njihovim bolestima staviti na oltar. Kada budem imao pretvorbu i podizanje predat ću ih Isusu i bit će zajedno s bolestima sjedinjeni s Gospodinom.”

Fra Zvjezdan je stavio papirić na oltar i učinio ono što je rekao i samo nakon par dana osoba koja je posjećivala dječaka u bolnicu javlja.”Dječak nema tumor na mozgu, doktori su pogriješili dijagnozu.” Rekao sam joj: “Nisu doktori pogriješili dijagnozu nego je fra Zvjezdan uključio dječaka u sv. Misu pa ga je Isus ozdravio.

Djevojka Andrea je ozdravila od leukemije i danas je u sretnom braku, a Maria se jedino preselila u vječnost, a na to je bila i spremna.

U Taboru sam i upoznao i mnoge dobre ljude a jedan od njih je i Ivo koji je tada kao laik dolazio iz Splita s jednom molitvenom zajednicom, ali se u svojoj pedesetoj zaredio za svećenika i danas je velečasni Ivo.

Jedna moja prijateljica koja je živjela jako burnim životom jednom prilikom je iz znatiželje došla sa mnom u Tabor i doživjela je obraćenje, a nakon te duhovne obnove se smirila, našla je dečka i udala se i postala je supruga i majka.

Sjećam se predavanja od fra Zvjezdana kao i njegovih šala. Nikada neću zaboraviti kada je pričao o temi “Molitva zahvale”, a kroz šalu je rekao svim prisutnima: “Mi samo govorimo – daj Isuse, daj, a slabo zahvaljujemo…nemojmo se bojati zahvaljivati Bogu i zahvaljujmo mu se unaprijed, jer kakav bi to Bog bio kada mu se zahvališ unaprijed, a On ti to ne usliši.”

To je bio naš Pater Zvjezdan uvijek spreman na šalu i na podizanje raspoloženja. Svi koji smo pohađali njegove duhovne obnove nosimo ga u srcu i čvrsto smo uvjereni da nas prati svojom molitvom s Neba.

Dragi fra Zvjezdane…moli za nas!

( Ime i prezime autora svjedočanstva poznata uredništvu portala PUT,ISTINA I ŽIVOT )

 

 

 

PODIJELI