Blaženi Lojze (Alojzij) Grozde, slovenski mučenik, rođen je 27. svibnja 1923. u Zgornjim Vodalama (župa Tržišče, općina Sevnica, Dolenjska) kao vanbračno dijete u siromašnoj seljačkoj obitelji. Kad su Lojzetu bile četiri godine, njegova majka Marija se udala i napustila ga. Lojze je ostao živjeti s tetkom Ivankom koja ga je naučila marljivosti i pobožnosti. Kad su vidjeli da napreduje u školi, majka i očuh postali su pristupačniji. Nakon četiri razreda pučke škole Lojze se nastavio školovati u ljubljanskoj gimnaziji, a njegova teta Ivanka zaposlila se u Ljubljani kao služavka. Dobrotvori su joj pomagali pa je Lojze mogao redovno pohađati školu. Stanovao je u katoličkom đačkom zavodu Marijanišče i pohađao klasičnu gimnaziju. Bio je odličan učenik, a isticao se kao darovit pjesnik. Postao je član, a kasnije i vođa učeničke Katoličke akcije te surađivao u zavodskoj zajednici Marijine družbe. Svaki dan primao je pričest. Posljednje godine Lojzetovog gimnazijskog školovanja započeo je Drugi svjetski rat. Bilo je vidljivo da Lojze nakon gimnazije želi poći na bogosloviju. Nije se želio baviti politikom niti tražiti pravdu oružjem nego se htio posvetiti obraćenju grešnika uvjeravanjem, molitvom i žrtvom. Za vrijeme božićnih školskih praznika, u petak, na Novu godinu, 1. siječnja 1943, Lojze je želio posjetiti rodni dom iako su ga upozoravali da tamo vlada nasilje. Najprije je toga dana bio na misi u cistercitskom samostanu Stična (općina Ivančna Gorica). Zatim se uputio vlakom iz Ivančne Gorice do Trebnjega. Tamo je doznao da vlakom ne može dalje jer je pruga bila prekinuta. Presjeo je na drugi vlak, ali je u Mirni morao sići s vlaka jer ga je tamo uhitila partizanska straža. Kod njega su našli latinsku misnu knjižicu, knjigu duhovnih pobuda Tome Kempenca „Nasljeđuj Krista“ i knjižicu o Majci Božjoj Fatimskoj. Zlotvori su ga odveli su u obližnju gostionicu gdje su ga ispitivali, a nakon toga u obližnjoj šumi mučili i umorili. Jedina njegova krivnja bila je posjedovanje vjerske literature i članstvo u Katoličkoj akciji, dakle ljubav za Isusa Krista i Majku Božju. Tri sata prije toga partizani su strijeljali i bogoslova Janeza Hočevara koji je za blagdane htio obići svoje rođake u obližnjem Šentrupertu.
Lojzetovo tijelo s tragovima strašnog mučenja pronašla su 23. veljače 1943. djeca koja su u šumi brala visibabe. Prevezen je u Šentrupert gdje je nadležno povjerenstvo napravilo zapisnik, a mučenikovo tijelo pokopano je na šentrupertskom groblju. Vijest o mučenju i ubojstvu nevinog maturanta među ljude je unijela uzbunu i duboko potresla njegove školske drugove, profesore, poznanike i prijatelje. Vođa njegovih mučitelja počinio je točno četiri godine nakon Lojzetove smrti, 1. siječnja 1947, samoubojstvo (zaletio se autom pod vlak). Papa Ivan Pavao II. prilikom prve posjete Sloveniji (16-19. svibnja 1996) dvaput je spomenuo Lojzeta Grozdea. Pored ostalog je rekao: „Sluga Božji Lojze Grozde je samo jedna od bezbrojnih nevinih žrtava komunizma, koje visoko dižu palmu mučeništva kao neizbrisivu uspomenu i opomenu. Bio je Kristov učenik.“ Lojze Grozde proglašen je blaženim 13. lipnja 2010. na Slovenskom euharistijskom kongresu u Celju pred 40 tisuća vjernika, a u ime papa Benedikta XVI. proglasio ga je blaženim državni tajnik Tarcisio Bertone. Nakon Antona Martina Slomšeka Lojze je drugi slovenski blaženik. Zaštitnik je učenika, studenata i pjesnika.
