Ne reci gospodaru vremena,
da za njega – nemaš vremena
Jer On poznaje
sve tvoje korake,
i isprazne govore tvoje
i tvoje dvosmislene izjave
i tvoje skrivene misli i tajne
I zato…
Ne reci gospodaru svemira
da ti nitko ne može ništa –
i da si sam sebi dovoljan
jer si novcem dobro osiguran.
Jer znaj, na Njegovoj ruci
sigurnost tvoja počiva,
kao i svemir i sve zvijezde
sunce i mliječna staza..
I zato …
Ne reci mu, ne oholi se
gdje si ti – veliki Bože ?
Ja – ne vidim te,
ne čujem te
ne poznajem
i ne prepoznajem te…
Gdje si?
Znam – nema te… !
…
Ne reci onome koji upravlja
i vremenom i prostorom
i nebom i zemljom
i vulkanom i atomom
Ne reci mu
DA TI NE TREBA
taj daleki “bog”
nevidljivi
nerazumljivi
jer ti sve znaš
i sve razumom
shvaćaš i otkrivaš
Ne reci…
riječi otrovne
Gospodaru i stvoritelju
svih ljudskih Riječi…
i glasnica i tvoga jezika..!
Jer svaka će ti jednom biti
pokazana,
u knjizi tvoga života
zauvijek je zapisana…
Pred licem Neba
bi će jednom pročitana…
U prisutnosti
svih anđela,
svih svetaca
i svih arkanđela
pred licem Kraljice Neba
pred ušima Duha Svetoga
pred očima Krista Raspetoga
sve položeno pred noge Oca Vječnoga
I zato
Ne brzaj s jezikom,
ukroti ga,
suspregni,
zaustavi ga
Daj srcu da progovara..
Ne daji puste hvale razumu…
Jer i on je tek jedan od mnogih,
iz Njegove ruke primljenih darova.
Ne reci stvoritelju
Zemlje i zraka
vatre i vode
duha i tijela
kako ti je dovoljna teorija
velikoga praska!
O, čovječe,
Tek si onaj koji rješava križaljku
tek ispunja,
i slaže slova.
Igra se
rješavajući,
pogađajući,
pokušavajući…
namještavajući…
Zakoni su već postavljeni
od Autora
odavno
I zato
Ne grizi ruku kojom djecu hraniš
Ne sječi grane stablu, na kojemu sjediš…
Priznao ili ne priznao
Htio ti ili ne htio
Znao ili ne znao
On te je iz ničega stvorio…
Daleko si od gospodarenja
Tek si beskorisni sluga
oblikovani od praha
Ne oholi se čovječe
jer sve što si primio –
od Njega si primio
od Njega ti je sve sa ljubavlju
darovano…
Daj hvalu Gospodaru
prostora i vremena
stanice i alge
kita i planktona
bubrega i mozga
životinje i čovjeka
Daj slavu Gospodaru vječnosti
što nas sve u svome šatoru skupi
Daj ljubav Gospodinu Bogu
koji sve po ljubavi oblikova
i od svega stvorenoga svemira
i svega što posjeduje i ima
jedino za tvojim srcem čezne
i potpunu ti slobodu daje!
Daj zahvalu Gospodinu Bogu
za ljepote kojima odiše priroda
za hranu kojom se hraniš
za sva stvorenja stvorena
za dah kojim puniš pluća
za noge kojima hodaš
za uši kojima slušaš
za ruke kojima grliš
za srce kojim ljubiš
za oči kojima vidiš
…
DAJ ČOVJEČE
HVALU I ZAHVALU –
BOGU SVOME STVORITELJU,
ŠTO DAHNU SVOJ DAH U TEBE
ŠTO POZVA TVOJE LJUDSKO SRCE,
DA CIJELU VJEČNOST POSTOJI I GLEDA
NJEGOVO BOŽANSKO LICE !
Antonija
