Dragi moji, potaknuta sam napisati ovo jer sam duboko povrijeđena kao majka. Zašto mi kao roditelji radimo razliku među najmanjima i najosjetljivijima? Recite mi da li je nečije dijete manje vrijedno ako nosi odjeću i obuću trgovačkih lanaca ili je naslijedilo dio od svoje braće i sestara? Je li manje vrijedno zato što mu roditelji ne mogu priuštiti skupu i brendiranu odjeću i obuću? Recimo STOP NASILJU MEĐU DJECOM I STVARANJU RAZLIKA MEĐU NJIMA! Dragi roditelji, mi smo ti koji dirigentnim štapićima usađujemo djeci brižnost i ljubav prema onima koji nemaju, tako da se ta djeca koja su slabijeg imovinskog statusa u niti jednoj sekundi ne osjete manje vrijednima jer te rane ostavljaju trag na srcima. Od rana nastaju pukotine, kasnije čak i erupcije emocija koje mogu biti okidač za mnogo gore situacije. Gledam svoje usnulo dijete i samo mogu reći; majko hvala ti što si me naučila vrijednostima u životu. Nije sve u etiketama. Prava vrijednost se nosi u duši. To je prava vrijednost čovjeka a svaki roditelj bi tu vrijednost trebao prenijeti svom djetetu. Koliko je djece došlo uplakano iz vrtića i škole pa se čak i povuklo u sebe? Koliko je djece odbačeno iz društva zbog nemogućnosti njihovih roditelja da im priušte ono što njihovi vršnjaci imaju? Zapitajte se zašto imućni roditelji rade doslovno snobove od svoje djece ili zašto svoje frustracije liječe na njima pa ono što oni nisu imali ili nisu mogli napraviti silom prilika mora njihovo dijete; postati pjevač, glumac, nogometaš, baletan itd. Provodimo svoju volju. Zašto? Čemu to prisiljavanje? Pustimo djecu da budu djeca. Neka prožive djetinstvo i postanu tinejđeri. Neka se u našem društvu ne osjete razlike jer ih i ovako naši vladajući konstantno rade. To nas je i dovelo do same litice. Treba li biti zavidan nekome tko ima? Ne treba. Bogu hvala. Ali ne treba ni podcijenjivati onoga tko ima manje. U NAŠOJ ZEMLJI je faza lud, zbunjen, normalan. Niti jedan doktor i političar ne zna kako je prosječnom hrvatskom roditelju i koliko je potrebno da bi se dijete spremilo za vrtić, školu, fakultet a gdje je tek obuća, odjeća, marenda, karta i sva moguća oprema za školu i izvanškolske aktivnosti poput sporta ili plesa. Imam mnogo primjera gdje se dijete samo bori i prolazi agoniju kako bi završilo fakultet; potpuno sam, prepušten sebi i svojim životnim potrebama od stana do računa za grijanje koji je zimi vrtoglavo velik pa se mnogi, od straha da ga neće mogi platiti, niti ne griju. Žalosno i tužno.
Živimo u jako surovom svijetu u kojem smo prisiljeni podignuti kredit za jednu školsku godinu a otplaćujemo ga do početka djetetovog fakulteta. Naša vlada je od nas napravila robove današnjice i kamata, uče nas preživljavati u našoj domovini, našoj djedovini.
Ljudi odlaze kao ptice u toplije krajeve, ali oni odlaze za poslom da bi prehranili svoje obitelji. Koliko je samo brakova stavljeno na kušnju a i raspalo se kao kule od karata upravo zbog odvojenosti. Vlado, jel vi znate što prolazi jedan mali čovjek u vašoj zemlji? Sa čime smo sve suočeni, sa kavim preprekama? Ono što vi potrošite u mjesec dana jedna obitelj sa djecom potroši u pola godine. Lako je vama sa vašim kraljevskim plaćama odgojiti vašu djecu, a što ćemo mi sa našim plaćama? Ovdje ste zbog jednog malenog čovjeka koji se naziva hrvatski narod. Lako je dirigirati iz vaših fotelja. Dirigirajte vi iz moje fotelje tj. naših fotelja. Mnogi roditelji liježu i ustaju sa pitanjem što će sutra djetetu dati jesti a vi meni pričate o padu nataliteta. Jedini krivac ovdje ste vi draga vlado moja. Umjesto da u saboru dižete glas za malog čovjeka, da se borite kao što su se ’91. naši očevi, stričevi i prijatelji borili za ovu zemlju. Za što se se vi sad borite? Stanite vi na prvu crtu bojišnice za svoj narod, za maloga čovjeka, za svaku prolivenu suzu hrvatskoga naroda. Nama je voda došla do grla. Nemojte nam davati lažne nade samo pred izbore. Sad je krajnje vrijeme da se poduzmu drastične mjere. Hrvatski narod je pokretač ove zemlje. Naša budućnost je u rukama naše djece, pa vi vlado odlučite želite li da naša djeca isele u druge zemlje i tamo izgrade budućnost ili ćete sa svojim štapićima napraviti nešto i zaustaviti masovno iseljavanje naroda. Ne može jedan imigrant imati veća prava od hrvatskog građanina. Svaka čast njima i neka ih dragi Bog blagoslovi i čuva ali gdje smo mi u toj priči? Oni dobiju stan i posao a koliko je naših ljudi na burzi rada, koliko je fakultetski obrazovanih koji bi radili? Dajte mladima mjesta u državi, dignite glas u ime njih, molim vas borite se za malog čovjeka i za sve majke koje rade nedjeljom kada bi trebale odmarati i biti sa svoim najmilijima. Nedjelja je dan kad bi se poslije jutarnje mise dostojanstven čovjek trebao vratiti u svoj dom a ne u trgovačke lance. Uskoro nam dolaze blagdani. Vrijeme kada kada bi svi trebali biti u krugu obitelji – slaviti Boga. Da se to poštuje ljudi bi procvjetali kao najljepši pupoljak u jutarnjoj rosi. RECIMO STOP RADU NEDJELJOM I BLAGADANIMA. Slavimo Gospodina dostojanstveno. Živimo dostojanstveno. Vratimo dostojanstvo u naš hrvatski narod.
