Mudri ljudi i danas traže Isusa

74
Čudna i neobična karavana pojavila se na brežuljku. Povorka stranih ljudi na kojima se odmah vidjelo da su ugledni i bogati. Jahači na devama bili su mudri i učeni ljudi. Na licima im se očitovala živa želja i svečani mir dok su pregledavali svaki novi horizont. Oni su iščekivali nešto teško dohvatljivo i daleko. Njihovo putovanje trajalo je dugo i bilo je naporno, pa su bili umorni. Prošli su naporne vrućine. Šibali su ih vjetrovi i pustinjski pijesak. Ali oni su neustrašivo hitili naprijed s nekom određenom svrhom. Dobro obučeni jašili su ljuljajući se na visokim devama. Njihova karavana kretala se prema neznatnom odredištu. Očekivali su sudbonosni susret. Svrha njihovog putovanja bila je naročita, kao ni jednog do tad. Znali su što traže i bili su uvjereni da će pronaći. Tko su bili ti ljudi? Odakle su došli? Nitko to ne zna. Za kratki trenutak ujahali su u povijest i nestali s njene pozornice. Na zapadnom nebu pojavila se zvijezda koja je na svodu bila tako nova i nepoznata, kao što su oni bili nepoznati u toj stranoj zemlji. To je bila njihova zvijezda. Putovala je i oni su je slijedili. Za njima je ostala pustinja. Zaustavili se zakratko u Jeruzalemu i uskoro ga napustili. Pred njima se nalazilo odredište i kraj njihova puta. Iznenada se zvijezda zaustavila iznad skromne nastambe. Ruke su im zadrhtale, a srca živo zakucala. Završilo je njihovo traganje. Pronašli su Ga- jedinorođenog židovskog Kralja i poklonili Mu se. Njihov put bio je završen i oni su se mogli vratiti u zemlju odakle su došli. Zvijezda je iščeznula s nebeskog svoda, ali u njihovim srcima je još uvijek sjala. Vraćali su se kroz pustinju. Sada su bili promjenjeni ljudi. Nikada neće biti isti, jer oni su vidjeli Boga. I danas svjetlo, zvijezda vodilja, još uvijek vodi sve one koji traže Boga k Djetetu iz Betlehema, Kralju nad kraljevima i Gospodaru nad gospodarima. Još i danas Bog mijenja ljude. Promjenit će i tebe, ako želiš. Stoga budimo otvorena srca i iščekujmo živoga Boga, koji je uistinu otvoren za svaki susret. Pozvani smo hraniti se na euharistijskoj gozbi ljubavi u pričesti i vjerom priznavati da je Gospodin tu s nama. Dakle, pozvani smo ne gledati samo očima i ne tražiti samo dodirom ruke, nego prije svega dodirom srca i vjerom.  Urednik: Marko Martinović

Čudna i neobična karavana pojavila se na brežuljku. Povorka stranih ljudi na kojima se odmah vidjelo da su ugledni i bogati. Jahači na devama bili su mudri i učeni ljudi. Na licima im se očitovala živa želja i svečani mir dok su pregledavali svaki novi horizont. Oni su iščekivali nešto teško dohvatljivo i daleko. Njihovo putovanje trajalo je dugo i bilo je naporno, pa su bili umorni. Prošli su naporne vrućine. Šibali su ih vjetrovi i pustinjski pijesak. Ali oni su neustrašivo hitili naprijed s nekom određenom svrhom. Dobro obučeni jašili su ljuljajući se na visokim devama. Njihova karavana kretala se prema neznatnom odredištu. Očekivali su sudbonosni susret. Svrha njihovog putovanja bila je naročita, kao ni jednog do tad. Znali su što traže i bili su uvjereni da će pronaći. Tko su bili ti ljudi? Odakle su došli? Nitko to ne zna. Za kratki trenutak ujahali su u povijest i nestali s njene pozornice. Na zapadnom nebu pojavila se zvijezda koja je na svodu bila tako nova i nepoznata, kao što su oni bili nepoznati u toj stranoj zemlji. To je bila njihova zvijezda. Putovala je i oni su je slijedili. Za njima je ostala pustinja. Zaustavili se zakratko u Jeruzalemu i uskoro ga napustili. Pred njima se nalazilo odredište i kraj njihova puta. Iznenada se zvijezda zaustavila iznad skromne nastambe. Ruke su im zadrhtale, a srca živo zakucala. Završilo je njihovo traganje. Pronašli su Ga- jedinorođenog židovskog Kralja i poklonili Mu se. Njihov put bio je završen i oni su se mogli vratiti u zemlju odakle su došli. Zvijezda je iščeznula s nebeskog svoda, ali u njihovim srcima je još uvijek sjala. Vraćali su se kroz pustinju. Sada su bili promjenjeni ljudi. Nikada neće biti isti, jer oni su vidjeli Boga. I danas svjetlo, zvijezda vodilja, još uvijek vodi sve one koji traže Boga k Djetetu iz Betlehema, Kralju nad kraljevima i Gospodaru nad gospodarima. Još i danas Bog mijenja ljude. Promjenit će i tebe, ako želiš. Stoga budimo otvorena srca i iščekujmo živoga Boga, koji je uistinu otvoren za svaki susret. Pozvani smo hraniti se na euharistijskoj gozbi ljubavi u pričesti i vjerom priznavati da je Gospodin tu s nama. Dakle, pozvani smo ne gledati samo očima i ne tražiti samo dodirom ruke, nego prije svega dodirom srca i vjerom.  Urednik: Marko MartinovićČudna i neobična karavana pojavila se na brežuljku. Povorka stranih ljudi na kojima se odmah vidjelo da su ugledni i bogati. Jahači na devama bili su mudri i učeni ljudi. Na licima im se očitovala živa želja i svečani mir dok su pregledavali svaki novi horizont. Oni su iščekivali nešto teško dohvatljivo i daleko. Njihovo putovanje trajalo je dugo i bilo je naporno, pa su bili umorni. Prošli su naporne vrućine. Šibali su ih vjetrovi i pustinjski pijesak. Ali oni su neustrašivo hitili naprijed s nekom određenom svrhom. Dobro obučeni jašili su ljuljajući se na visokim devama. Njihova karavana kretala se prema neznatnom odredištu. Očekivali su sudbonosni susret. Svrha njihovog putovanja bila je naročita, kao ni jednom do tad. Znali su što traže i bili su uvjereni da će pronaći.

Tko su bili ti ljudi? Odakle su došli? Nitko to ne zna. Za kratki trenutak ujahali su u povijest i nestali s njene pozornice. Na zapadnom nebu pojavila se zvijezda koja je na svodu bila tako nova i nepoznata, kao što su oni bili nepoznati u toj stranoj zemlji. To je bila njihova zvijezda. Putovala je i oni su je slijedili. Za njima je ostala pustinja. Zaustavili se zakratko u Jeruzalemu i uskoro ga napustili. Pred njima se nalazilo odredište i kraj njihova puta. Iznenada se zvijezda zaustavila iznad skromne nastambe. Ruke su im zadrhtale, a srca živo zakucala. Završilo je njihovo traganje.

Pronašli su Ga- jedinorođenog židovskog Kralja i poklonili Mu se. Njihov put bio je završen i oni su se mogli vratiti u zemlju odakle su došli. Zvijezda je iščeznula s nebeskog svoda, ali u njihovim srcima je još uvijek sjala. Vraćali su se kroz pustinju. Sada su bili promjenjeni ljudi. Nikada neće biti isti, jer oni su vidjeli Boga. I danas svjetlo, zvijezda vodilja, još uvijek vodi sve one koji traže Boga k Djetetu iz Betlehema, Kralju nad kraljevima i Gospodaru nad gospodarima. Još i danas Bog mijenja ljude. Promjenit će i tebe, ako želiš. Stoga budimo otvorena srca i iščekujmo živoga Boga, koji je uistinu otvoren za svaki susret. Pozvani smo hraniti se na euharistijskoj gozbi ljubavi u pričesti i vjerom priznavati da je Gospodin tu s nama. Dakle, pozvani smo ne gledati samo očima i ne tražiti samo dodirom ruke, nego prije svega dodirom srca i vjerom.

Urednik: Marko Martinović

Odabrao: urednik Miroslav Vukmanić, prof.

PODIJELI