Sretoh u šetnji šumom starca na kamenu  

s puno bora na licu

pa mi ispriča staru priču

o vojvodi jednom i njegovim vitezovima

prije no što je okvačio nepoznatog zmaja

na svojim grudima

i pleme svoje zavio u crno

glasnici su njegovi išli posvuda

i vrbov vijenac u znak vojne nosili

trublje im se orile po gorama

i vlastela vješala zastave na gradove svoje

trčali su kmetovi oboružani lukovima i sjekirama

uz poklike veselja i pjesmu

i nimalo im nije bilo teško

tko zna po koji put ponovno juriti tako

Bijaše to sve davno, davno

ali starcu vrijeme

izbrisalo godine pa stoljeća i stoljeća mu prođoše

pred očima kao dan od jučer

te iznenada se svega sjetio kao da se vratio upravo

iz lova skupa s njima

i još osluškuje dok sjedi nepomično na kamenu

korake vojvodine na dvoru  

između Vrbasa i Plive

i čuje kako mu se smiju vodopadi

a buka i šumovi ore se po dolinama

Već je i snijeg duboki zapao posvuda

a ljudi umotani u topla krzna hodaju po šumama

i traže po snijegu tragove kuna

zbog visoke cijene njezine kože

i noć se već spustila a starcu se s kamena ne ide

kao da u nj je uklesan

Nela Stipančić Radonić

PODIJELI