‘Odgajati pod staklenim zvonom’
izraz je kojim se izražava
prezaštitnički stav roditelja
u odgoju vlastite djece.
Bojeći se raznih opasnosti
koje na djecu vrebaju
izvan roditeljskog doma
na ulici, trgu ili kafiću,
na dvorištu, igralištu ili kazalištu
djecu žele potpuno zaštititi
od utjecaja lošega društva.
U tom smislu drže najsigurnijim
onemogućiti djetetu svaki doticaj
s mogućom izvanjskom opasnošću
i s eventualnim štetnim utjecajem
vršeći nad njim trajni nadzor
i držeći ga pod prismotrom.
Kao što psiholozi dobro znaju
koliko je ovakav stav i pristup
nezdrav i poguban za djecu,
pogotovo mlade u razvoju
do izgrađene osobnosti i zrelosti,
tako i Isus ne drži svoje učenike
pod staklenim zvonom.
On ih šalje u svijet prepun izazova
kao janjce među vukove,
da odvažno svjedoče i poučavaju.
No nije ih poslao bez zaštite,
nego obdarene snagom Duha Svetoga
utkajući u njih svu svoju ljubav.
Samo ako su iznutra snažni,
ne treba im stakleno zvono
jer ih štiti trojstvena snaga,
pa zrelost pokazuju samostalnošću
odgovornih poteza i odluka.
Očinskom ljubavlju skrbeći
i Duhom odgajajući za slobodu duha
dobri Bog se pokazuje kao primjer
odgovornog roditeljstva
kojim nepogrješivo štiti djecu
na putu sazrijevanja i cjelovitosti
za neporočan i svet život.
Izvor: Vjera i djela, portal katoličkih teologa, autor: dr. Ivan Bodrožić
