Snovi i poziv

165

 

 

Pitanje:

Lijep pozdrav fra Mate!

Kakav je stav Katoličke Crkve spram snova i objavljuje li Bog svoju volji i znakove čovjeku kroz snove. Konkretno, osobno osjećam duhovni poziv, studiram teologiju i filozofiju kao laik sada 4. godinu, no već tri godine tražim red, zajednicu ili bogosloviju u koji bih pristupio. Više od nekoliko puta sanjao sam fratre, snovi su bili značajni, no teško ih je sada opisati pod ovim okolnostima. Zanima me autentičnost tih snova, da li se može u njih pouzdati?

 

Odgovor:

Poštovani mladi kolega!

Noćni snovi redovito se tumače kao odraz naših želja i nastojanja u ostvarivanju osobnih ideala i onoga što doživljavamo u svakodnevici. Poznat je govor Martina Luthera Künga „I dream“ (Sanjam) o želji za pravednijim i boljim američkim društvom u odnosima između bijelaca i crnaca. Taj Lutherov san se obistinio napose s crnim predsjednikom, ali je i dalje dio američkog društvenog ideala. U svakom slučaju potrebno je imati vlastite ciljeve i ideale, koji nas motiviraju i vode kroz život.

U Bibliji u popriličnom broju primjera nalazimo govor o snovima, koji se u semitskom sklopu razmišljanja i shvaćanju drže kao Božji glas. U Starom Zavjetu poznat je san Josipa Egipatskog, koji na sebe navodi gnjev braće i radi čega ga prodaju u Egipat. San praoca Abrahama potiče i učvršćuje, njegovu vjeru u Gospodina i obećanje velikoga naroda.

U Novom Zavjetu Josip tesar zaručnik djevojke Marije u Nazaretu, dobiva bistrinu pogleda u sumnji i razjašnjenje o trudnoj zaručnici. Istodobno trojica mudraca zvjezdoznanca u snu bivaju upućeni da se vrate drugim putom u svoju zemlju i zaobiđu Heroda koji želi ubiti novorođenoga kralja. Kod sv. Pavla nailazimo na mjesto o njegovu snu i čovjeku iz Makedonije, te pozivu da im pomogne što utječe na Apostolov misionarski put.

San u svakom slučaju može nam poslužiti kao osobni poticaj kod traženja životnog zvanja ili rješenja problema, ali isto tako potrebno je koristiti razum i njegove kriterije, vjeru koju jača i sumnja traženja, razmišljanje i osobnu molitvu, čitanje kvalitetne literature, razgovor s povjerljivom osobom, U traženju vlastitoga zvanja potrebno je uzeti u obzir osobne sklonosti, te realne mogućnosti da ih se i ostvari.

Na traženje zajednice u koju bi ušli ne treba gledati kao bijeg od svijeta i možebitnih problema, jer nigdje nije savršeno pa niti u zajednicama. Opasnost je da imamo idealizirano mišljenje o zajednicama i ljudima o njima, što nas može razočarati kada vidimo i shvatimo da u njima nisu idealni i savršeni ljudi nego oni koji prema tome hode i teže. Svugdje nosimo sebe ma gdje bili pa ne trebamo ići kao „grlom u jagode“, a niti neodlučno otezati.

Želim vam sve najbolje kod buduće odluke i pravoga odabira zvanja!

fra Mate Tadić

 

PODIJELI