REKONEKCIJA – NEW AGE

53

Poštovani,
u nastavku teksta nalazi se istinita priča koju sam osjetila na svojoj koži.
Odgojena sam u kršćanstvu ali po dolasku u srednju školu bila sam okružena djecom koja su na sebi nosila majice mračnih bendova. S vremenom sam i sama počela slušati glazbu u kojoj se proklinje ljudski rod. U mojoj kući većinom su se slušale pjesme Brian-a Hugh-a Warner-a (poznatog kao Marilyn Manson), velikog sotonista i mračnog svećenika koji je prodao svoju dušu vragu i kroz svoje pjesme poziva nas da se poubijamo. Sve što sam konzumirala na uši, neprimjetno se manifestiralo u moj život…evo i kako:

SUBOTOM U 6

U jednom od težih perioda u životu, kada nisam vidjela izlaz iz pakla u kojem sam živjela, majka me je upisala na tečaj masaže u Osijeku. Na prvom okupljanju službeno smo se upoznali sa voditeljem tečaja i sa polaznicima. Posebno me se dojmila jedna gospođa u 50-im godinama koja se predstavila kao energetski radnik, rekonektivni terapeut i praktičar zvučne masaže. Pohvalila se svojim brojnim certifikatima iz područja alternativne medicine. Žarko sam se htjela s njom sprijateljiti i pitati ju nekoliko pitanja vezanih za paralize sna koje su me često mučile.

Na završnoj promociji tečaja za masera, jedna od polaznica je upitala gospođu:

-Što je to rekonekcija?

Gospođa je pričala dosta nepovezano. Nije joj dala konkretan odgovor, već joj je počela pričati svoje traume iz djetinjstva. Napomenula je kako rekonektivno iscjeljenje košta 333$ i što brže se udaljila kako ne bi morala voditi taj razgovor.

Voditelj tečaja omogućio joj je prezentaciju zvučne masaže kako bi se pobliže upoznali sa drugačijom metodom masiranja. Cijeli događaj bio je popraćen medijima. Dotična gospođa je jednom mjesečno, subotom u 18 sati, priređivala grupne gong kupke u Centru osobne moći koju ja nisam propustila od dana kada sam ju upoznala. Jednom mjesečno bi gospođa uzela dvoranu u najam, okupila grupu ljudi i radila s njima „duhovne vježbe“ kao što su namjene, slanje energije onima koji su u bolesti, zazivanje anđela, vizualizacije i naravno za mir u svijetu. Na kraju svake kupke predstavila bi svoje instrumente koji su na sebi imali simbole. Na jednom gongu bio je alkemijski simbol Sunca a na drugom su ugravirani kineski simboli Tai Loi – što znači dobro dolazi. Često bi znala napomenuti i drugu stranu tog simbola koje stoji s druge strane – loše odlazi. Ali ono što je ostalo neizgovoreno je da će najgore tek doći-za nas koji smo tamo. Kada bi ju gosti večeri upitali koje pitanje, često im je znala bezobrazno odgovoriti i u lice bi im rekla da imaju problema s glavom. Što sam ju više promatrala, primijetila sam kako nevoljko obavlja svoju takozvanu svjetlosnu misiju.

REKONEKCIJA

Proganjalo me ono pitanje:
-Što je rekonekcija?

Otišla sam na stranicu od gospođe koja je napravila kratki opis svakog tretmana kojim se bavi, ali ništa nije bilo jasno utvrđeno. Nije postojala nikakva definicija. Samo istaknuta imena slavnih terapeuta koji su osmislili metodu.

Dr. Eric Pearl, Rekonekcija – nešto što se mora napraviti jednom u životu kako bi cijelili naše prošle, sadašnje i buduće živote. Nešto što nam pomaže da evoluiramo u viša bića dostojnima božanskog…kako se ne bi u budućem životu rodili kao pas koji ne zna Boga.

Kada bih joj dolazila u posjetu u ured, do izražaja su dolazili simboli koje je postavila kako bi pojačala svoju energiju djelovanja. Slika na zidu Ra bog Sunca, orgonitske piramida, celtički simboli na instrumentima i nakit koji izgledom podsjeća na broj osam ili simbol beskonačnosti. Bila sam čest gost na individualnim zvučnim masažama. Posao joj baš nije cvjetao, jer kao da mi se čini da sam ja bila jedina osoba koja je dolazila. Razgovarale smo satima. Kad kažem razgovarale, mislim na njene duge monologe. Žena je mogla pričati satima a da ne kaže ništa konkretno. Što sam više vremena provodila s njom, to sam htjela biti sličnija njoj, ali to ni u snovima nije moglo biti moguće jer u svojoj suštini, ja nikad ne bih mogla biti poput nje.

Moja obitelj vjeruje, voli i uzda se u Boga. Iako moji roditelji nisu zajedno, moje bake su me vodile u crkvu i učile me kako se moli. Ponekad mi prođe misao kroz glavu, da su ostali zajedno, ovakve stvari nikada mi se ne bi dogodile. Ali oni su bili previše različiti, a vrijeme je bilo teško.

Moje prvo rekonektivno iscjeljenje po doktoru Ericu Pearl-u

Vratila sam se u Osijek nakon sezonskog posla i odlučila sam posjetiti staru prijateljicu. Napravila sam rezervaciju za rekonektivno iscjeljenje. Rekonekcija se odvijala u dva dana.

Prvi dan:

Došla sam u 10 sati u ured kako bih se „povezala sa Vansionom“. Legla sam na terapeutski stol za masažu. „Terapeutkinja“ je prije početka zahtijevala da otkrijem područje svojih gležnjeva i ručnih zglobova kako bi dala kontakt na određeno ciljane točke. Na područje pupka, stavila je crveni krug. Tražila je od mene da vrh glave povučem na krajnji rub stola. Kada sam podesila sve kako je tražila, rekonekcija je počela. Dodala je:
-Što god bilo, pusti da se dogodi.

Zatvorila sam oči i svoju pažnju usmjerila na treće oko kako bih što jasnije primila poruke s višeg plana. Vidjela sam crnu siluetu koja pravi krugove oko mene velikom brzinom. Potom sam ugledala petokraku zvijezdu koja se vrti. Vidjela sam tiskane stranice nekakve knjige. Kroz prostoriju se počeo širiti miris pepela koji je doticao moje tijelo. Torzo mi se počeo uzdizati sa stola, kao da me netko vuče da se ustanem ali na sve to ja se smijem. Ni u jednom trenutku nisam otvorila oči, niti otišla iz ureda u kojem se događaju neobične stvari. Veliki valovi energije tekli su kroz moje noge sve do bedara.

-Gotovo. – kaže ona.
Nakon što je tretman završio, gospođa je uzela bilježnicu i tražila od mene da ispričam svoj doživljaj i kako se osjećam. Ja sam joj nabrojala slijed događaja. Nabrojala sam sve osim crne siluete koja je trčala oko mene. Ostala je zatečena. Neugodno se smijala. Uvjeravala me da nisam dobro vidjela ali ja se nisam pretjerano brinula i pustila sam ju da misli što god želi. Zapovjedila mi je da nikome ne pričam o ovome i da je to stroga tajnost. Otišla sam kući u miru i taj dan preživjela kao i svaki drugi do sada.

Drugi dan rekonekcije:

Došla sam u jutarnjim satima u ured, kako mi je bilo rečeno. Sve sam isto napravila kako mi je rekla. Povukla rukave, otkrila zglobove i gležnjeve. Povukla vrh glave na rub stola i stavila fokus na treće oko. Taj dan nisam skoro ništa vidjela. Crna silueta više nije trčala oko mene. Sve što sam vidjela je bijelo svjetlo koje svojom rotacijom osvjetljava mrak i veliko slovo A. Po završetku rekonekcije, gospođa je zapisala u svoje bilješke moje iskustvo i nikad brže nije završila razgovor. Otišla sam svojoj kući poprilično razočarana jer sam imala velika očekivanja…a sva što sam dobila je samo glupa petokraka zvijezda. Ako mene pitaš, to je bezveze.

Nastavila sam ići na grupne gong kupke subotom u 18 sati. Ove večeri uvod je bio drugačiji nego inače.

-Što god se dogodi. Uredu je . Pustite da se dogodi. Možete se smijati, možete i plakati.

Kako je žena udarala u gong, moje tijelo se odvajalo od podloge na kojoj sam ležala. Ja,sa masom (koja nije mala) odvajala sam se od tla do 10 centimetara na svaki udarac gonga. Vratila sam se kući uznemirena i uzrujana. Kada sam navečer legla spavati čula bih muški glas u prostoriji. Kako sam sve više osluškivala odakle dolazi, glas je dolazio iz plišanog medvjedića koji je bio na mom krevetu. Bacila sam igračku van iz sobe i u strahu gledala oko sebe.

Nakon nekoliko trenutaka osjetila sam oštre ubode na privatnoj ženskoj zoni. Probudila sam majku i rekla joj što mi se zbiva. Ona se nije snašla. Najbolje čega se sjetila da gledam u svetu sliku. Bol je prestala samo na trenutak i nastavilo se još jače nego li u početku. Na koži bi mi se pojavljivale posjekotine u obliku sotonističkih simbola kakve samo viđate na filmovima.

Na jednom više nisam prepoznala svoju majku. Kada sam ju gledala, oči bi joj promijenile boju u crno (zajedno sa bjeloočnicama). Izgubila sam povjerenje u čovjeka. Kad god bi mi prišla blizu ja bih ju tjerala od sebe ružnim riječima. U jednoj noći izgubila sam svoj identitet. Onako smušena, izašla sam izvan kuće. Kada sam pogledala u nebo, iznad mene formirao se oblak jareće glave, a iz šume se čulo meketanje jarca.

Veliki problem je bio što sam se u tom stanju morala kretati po društvenim događajima. Uzela sam si jako puno obaveza. Upisala sam dvije škole, od koje mi je nažalost jedna od njih propala. Odnosi sa drugim ljudima su tekli dobro, ali odnosi kod kuće nikada nisu išli glatko, a na jednom je postalo i još gore. Majka i ja svađale smo se tjedan dana kao nikada do sada. Ja bih ronila suze.Najednom je majka rekla:

-Izlazi iz ove kuće van i više se nemoj vraćati.
Ja sam joj mirno rekla:
-Dobro. Idem.

Izašla sam bosa i neodjevena na ulicu. Na sebi sam imala samo hlače i duks. Glava mi je bila prepuna glasova koji su od mene tražili da se odreknem svega materijalnoga. Malo je falilo da na ulicu izađem potpuno gola. Zamnom je hodala crna silueta koja se pojavila na rekonektivnom iscjejlenju.

Tu sam noć provela u parku, ali nisam bila jedina koja je tako kasno bila vani. Bilo je puno mladih ljudi koji su se te noći vraćali sa subotnjeg izlaska. Taj dan nisam popila ni kap vode, niti sam išta jela. Jedan od prolaznika zvao je policiju i hitnu pomoć kada je vidio da gradom hodam bosa i postavljam prolaznicima čudna pitanja.

Policijsko vozilo se približavalo i zaustavilo se ispred mene. Do mene je došetao policijski službenik i dosjetljivim pošalicama sam sebi pokušao ublažiti situaciju. Samnom je dočekao vozilo hitne pomoći. Jako sam ga se bojala, ali ne zato što je policajac, već iz sumnje da taj čovjek, nije uopće čovjek i da ako maknem pažnju s njega, nauditi će mi. Kada je došlo vozilo hitne pomoći utvrdili su da ne znam kako se zovem i ne znam koju sam školu završila. Ja više nisam bila u svome tijelu. Mene nije bilo. To je bio netko drugi. Pružili su mi formular da se potpišem. Ja sam na liniju stavila znak X. Znak nepismene osobe. Ništa nisu govorili, ali su mi dali do znanja da se jako brinu i da trebam poći s njima.

Ja sam na miran način ušla u vozilo. Dovezli su me glavnoj liječnici koja mi je postavila par pitanja. Ja sam odbila surađivati zbog sramote koja me je snašla. Osjećala sam se dezorijentirano, a glasovi u glavi su divljali. Da sam rekla pola toga što sam čula, ponizila bih se pred gospođom. Kada su me pitali čujem li glasove. Ja sam zanijekala. Bili su ljuti na mene i to su mi pokazali. Zavezali su me za bolnički krevet, za gležnjeve i ručne zglobove. Na ista mjesta gdje je rekonektivna energija bila puštena. Bila sam vezana cijelo poslijepodne i cijelu večer.

U sred noći zamolila sam bolničara da me odveže kako bih otišla na toalet. Kada sam skinula hlače, bedra su mi bila puna masnica od astralnog silovanja. Brzo sam se obukla i vratila u krevet gdje sam morala biti vezana do jutra. Provela sam neko vrijeme na psihijatriji na promatranju. Morala sam piti lijekove 3x dnevno od kojih bi mi se spavalo, jer za mene je bilo bolje da spavam nego da živim takvu realnost. Pošto sam iz jedne od onih obitelji koje kod kuće nemaju ni andol i na liječnike gledaju krivo, jednom sam odlučila preskočiti lijekove. Pravila bih se da sam ih progutala pa bi ih sakrila pod jastuk. Jedina mana toga plana je što sam zaboravila gdje sam ih sakrila pa su ih liječnici kasnije našli i zapisali su u zapisnik da ne pijem tablete. Nakon 8 dana tražila sam otpusnicu i zbrisala kući mami koja me je redovno posjećivala u psihijatrijskoj bolnici.

Po povratku sam ponovno kontaktirala ženu koja se bavi rekonekcijom. Dogovorile smo sastanak u obliku savjetovanja. Kada sam došla u ured, sve je bilo po starom. Samo je na terapeutski stol stavila voodoo lutku. U meni je to izazvalo veliko čuđenje i veliki upitnik nad glavom. Što je sada ovo? Je li moguće?

To je bio njen blef. Cijelo ovo vrijeme preda mnom je sjedila voodoo svećenica i štovatelj sotone koja vuče strune s namjenom da upropasti drugima život, zdravlje i vjeru. Sve informacije koje sam primila kroz treće oko bile su točne. Petokraka zvijezda je dobro poznati simbol sotonizma, znak za beskonačnost koji nosi na sebi u formi nakita je postolje sotonističkog križa, sunce u sebi nosi element vatre i tko zna što sve još nosi sa sobom. Kako se toga nisam sjetila ranije. Počela sam sumnjati da mi je odsjekla pramen kose dok sam ležala na terapeutskom stolu i upotrijebila ga za mračni ritual.

Shvatila sam nakon nekog vremena da sotonist ne može biti dobar terapeut niti liječnik, jer njegova iscjeljenja ne postoje. Takve energije u bilo kakvoj formi mogu samo oštetiti i razboljeti čovjeka, donijeti mu nesreću, neprilike i smrt. Takvi ljudi kvare budućnost i zbog takvih ljudi svijet će nazadovati. Ona čuva svoje tajne daleko od svih, pa čak i od supruga s kojim živi i dalje je spremna na sve kako bi prikazala ovo kao nekakvu obmanu. Za vrijeme naših druženja znala je reći da mi je možda sipala otrov u čaj a ja ga pijem, tvrdila je za sebe da je izvazemaljac kao što je bila i u prošlom životu, tvrdila je da su njena rekonektivna iscjeljenja popraćena posjetima vanzemaljaca…i još mnoge stvari koje namaju veze s pameću.

PODIJELI