PSALAM 106 (105)
Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
106
1 Aleluja!
Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2 Tko će izreć’ djela moći Jahvine,
tko li mu iskazat’ sve pohvale?
3 Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!
4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim
5 da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.
6 Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
7 Oci naši u Egiptu,
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,
već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
8 Al’ on ih izbavi rad’ imena svoga
da pokaže silu svoju.
9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,
provede ih izmed válā kao kroz pustinju.
10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi,
oslobodi iz ruku dušmana.
11 I prekriše vode neprijatelje njine,
ne ostade nijednoga od njih.
12 Vjerovahu riječima njegovim
i hvale mu pjevahu.
13 Zaboraviše brzo djela njegova,
ne uzdaše se u volju njegovu.
14 Pohlepi se daše u pustinji,
iskušavahu Boga u samoći.
15 I dade im što iskahu,
al’ u duše njine on groznicu posla.
16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru,
Aronu, kog posveti Jahve.
17 Otvori se zemlja, Datana proždrije,
Abiramovo pokri mnoštvo.
18 Oganj pade na sve mnoštvo njino
i zlotvore plamen sažga.
19 Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku od zlata slivenu.
20 Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
22 i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
23 Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
24 Prezreše oni zemlju željkovanu
ne vjerujuć’ njegovoj riječi.
25 Mrmljahu pod šatorima svojim,
ne poslušaše glasa Jahvina.
26 Zakle se tada podignutom rukom:
sve će ih pokosit’ u pustinji,
27 potomstvo njino međ’ narode razbacat’,
njih razasut’ po zemljama.
28 Posvetiše se Baal Peoru
i jedoše žrtve bogova mrtvih.
29 Razjariše ga nedjelima svojim,
i on na njih pošast baci.
30 Al’ se Pinhas diže, sud izvrši
i pošasti nesta tada.
31 U zasluge to mu uđe
u sva pokoljenja dovijeka.
32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih,
i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
33 jer mu duh već ogorčiše,
nesmotrenu riječ izusti.
34 I ne istrijebiše naroda
za koje im Jahve bješe naredio.
35 S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.
36 Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.
37 Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
38 Prolijevahu krv nevinu,
krv sinova i kćeri svojih,
koje žrtvovahu likovima kanaanskim.
Zemlja bješe krvlju okaljana,
39 djelima se svojim uprljaše,
učiniše preljub svojim nedjelima.
40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.
41 Predade ih u ruke pogana
te vladahu njima mrzitelji njini.
42 Mučili ih neprijatelji
i tlačili rukom svojom.
43 Prečesto ih izbavljaše,
al’ ga razjariše naumima svojim:
pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
44 On pogleda opet na nevolju njinu
kad njihove molitve začu
45 i sjeti se svog Saveza s njima,
sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
46 Učini da nađu milost u onih
što ih bjehu zarobili.
47 Spasi nas, Jahve, Bože naš,
i saberi nas od bezbožnih naroda
da slavimo tvoje sveto ime,
da se tvojom slavom ponosimo.
*
48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
od vijeka dovijeka!
I sav narod neka kaže:
“Amen! Aleluja!”
PSALAM 107 (106)
Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
107
1 Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je dovijeka ljubav njegova!
2 Tako nek’ reknu svi otkupljenici
koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3 i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć’ do naseljena grada.
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.
7 Pravim ih putem pȍvede
da stignu ka gradu naseljenu.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
9 Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10 U mraku sjeđahu i u tmini,
sputani bijedom i gvožđima,
11 jer su prkosili besjedama Božjim
i prezreli naum Svevišnjega.
12 Srce im stoga skrši patnjama:
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
14 Izvede ih iz tmina i mraka,
raskide okove njihove.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
16 Jer razbi vrata mjedena
i gvozdene polomi zasune.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,
ispaštajuć’ svoje opačine:
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj,
do vrata smrti oni dođoše.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi
i život im spasi od jame grobne.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
22 Nek’ prinose žrtve zahvalnice
i kličući nek’ djela njegova kazuju!
23 Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
24 oni vidješe djela Jahvina,
čudesa njegova na pučini.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani,
sva ih je mudrost izdala.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
29 Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
30 Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,
neka ga hvale u vijeću staraca!
33 On pretvori rijeke u pustinju,
a izvore vodene u žednu zemlju;
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru
zbog zloće žitelja njezinih.
35 On obrati pustinju u jezero,
a zemlju suhu u vodene izvore
36 i naseli ondje izgladnjele
te podigoše grad gdje će živjeti.
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde
što im doniješe obilnu ljetinu.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno
i stada im se ne smanjiše.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni
pod teretom patnja i nevolja.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
41 Iz nevolje pȍdiže ubogog
i obitelji k’o stada ȕmnožī.
42 Videć’ to, čestiti neka se raduju,
a zloća neka sebi usta začepi!
43 Tko je mudar nek’ o svemu tom razmišlja
i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu!
PSALAM 108 (107)
Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć
108
1 Pjesma.
Psalam. Davidov.
2 Moje je srce sigurno, Bože,
sigurno je srce moje:
pjevat ću i svirati.
3 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.
4 Hvalit ću te, Jahve, među narodima,
među pucima tebi ću pjevati,
5 jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka tvoja vjernost.
6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
7 Da ti se ljubimci izbave,
desnicom pomozi, usliši nas!
8 Bog reče u svom Svetištu:
“Šekem ću razdijelit’ kličući,
dolinu ću Sukot izmjeriti.
9 Moj je Gilead, moj Manaše,
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
10 Moab je sud iz kojeg se umivam,
na Edom ću baciti obuću,
nad Filistejcem slaviti pobjedu!”
11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,
tko će me dovesti do Edoma?
12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?
13 Pomozi nam protiv dušmana,
jer je ljudska pomoć ništavna!
14 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti,
Bog će zgaziti naše dušmane.
PSALAM 109 (108)
Protiv podmuklih neprijatelja
109
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju,
govore mi jezikom lažljivim,
3 riječima me mržnje okružuju,
bezrazložno me napadaju.
4 Za moju me ljubav oni optužuju,
a ja se samo molim.
5 Uzvraćaju mi zlo za dobro,
mržnju za ljubav moju.
6 “Digni protiv njega bezbožnika
i tužitelj nek’ mu stane zdesna!
7 Kad mu se bude sudilo, nek’ bude osuđen,
i molitva mu se za grijeh uzela!
8 Dani njegovi nek’ budu malobrojni,
njegovu službu nek’ dobije drugi!
9 Djeca njegova nek’ postanu siročad,
a njegova žena udovica!
10 Nek’ mu djeca budu skitnice, prosjaci,
nek’ budu bačena iz opustjelih domova!
11 Nek’ mu lihvar prigrabi sav posjed,
tuđinci nek’ razgrabe plod muke njegove!
12 Nitko ne imao prema njemu samilosti,
nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
13 Neka mu se zatre potomstvo,
u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih,
i grijeh njegove majke nek’ se ne izbriše:
15 nek budu svagda Jahvi pred očima!
Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!”
16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe,
već proganjaše bijedna i uboga
i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne;
blagoslova ne htjede, daleko nek’ je od njega!
18 Prokletstvom nek’ se odjene kao haljinom,
neka kao voda uđe u njega
i kao ulje u kosti njegove.
19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva,
pojas kojim se svagda paše!
20 Tako nek’ plati Jahve tužiteljima mojim
koji zlo govore protiv duše moje!
21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
22 Jer bijedan sam i ubog,
i srce je moje ranjeno u meni.
23 K’o sjena što se naginje ja nestajem,
progone me kao skakavca.
24 Od posta mi koljena klecaju
i tijelo moje omrša.
25 Ruglom sam njima postao,
kimaju glavom kad me vide.
26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj,
po doborti me svojoj spasi!
27 Nek’ upoznaju da je ovo ruka tvoja
i da si ti ovo učinio, Jahve!
28 Oni nek’ proklinju, ti blagoslivljaj;
nek’ se postide koji se na me podižu,
a sluga tvoj nek’ se raduje!
29 Stidom nek’ se odjenu tužitelji moji
i sramotom svojom nek’ se k’o plaštem pokriju!
30 Slavit ću Jahvu iz svega grla
i hvalit’ ga u veliku mnoštvu
31 jer stoji s desne siromahu
da mu dušu spasi od sudaca.
PSALAM 110 (109)
Mesija – kralj, svećenik, pobjednik
110
1 Psalam.
Davidov.
Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedi mi zdesna
dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!
2 Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!
3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvog junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici.”
4 Zakleo se Jahve i neće se pokajati:
“Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!”
5 Gospodin ti je zdesna,
on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.
6 On će sudit’ narodima: bit će trupla na gomile,
po svoj zemlji raskoljenih glava.
7 Na putu će se napit’ iz potoka,
visoko će dignuti glavu.
PSALAM 111 (110)
Pohvala Božjim djelima
111
1 Aleluja!
ALEF
Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim
BET
u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.
GIMEL
2 Silna su djela Jahvina,
DALET
nek’ razmišljaju o njima svi koji ih ljube.
HE
3 Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,
VAU
i pravda njegova ostaje dovijeka.
ZAJIN
4 Čudesima svojim spomen postavi,
HET
blag je Jahve i milosrdan.
TET
5 Hranu dade štovateljima svojim,
JOD
dovijeka se sjeća svoga Saveza.
KAF
6 Silna djela svoja objavi svom narodu,
LAMED
u posjed im dade zemlju pogana.
MEM
7 Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,
NUN
stalne su sve naredbe njegove,
SAMEK
8 utvrđene za sva vremena, dovijeka,
AJIN
sazdane na istini i na pravdi.
PE
9 On posla spasenje svom narodu,
SADE
Savez svoj postavi zauvijek:
KOF
sveto je i časno ime njegovo!
REŠ
10 Početak mudrosti strah Gospodnji!
ŠIN
Mudro čine koji ga poštuju.
TAU
Slava njegova ostaje dovijeka!
PSALAM 112 (111)
Pohvala pravednika
112
1 Aleluja!
ALEF
Blago čovjeku koji se boji Jahve
BET
i koji uživa u naredbama njegovim:
GIMEL
2 moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
DALET
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.
HE
3 Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,
VAU
njegova pravednost ostaje dovijeka.
ZAJIN
4 Čestitima sviće k’o svjetlost u tami:
HET
blag, milosrdan i pravedan Jahve.
TET
5 Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
JOD
koji poslove svoje obavlja pravedno.
KAF
6 Dovijeka neće on posrnuti:
LAMED
u vječnome će spomenu biti pravednik.
MEM
7 Žalosne se vijesti neće bojati,
NUN
mirno je njegovo srce uzdajuć’ se u Jahvu.
SAMEK
8 Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,
AJIN
neprijatelje svoje prezire.
PE
9 On prosipa, daje sirotinji:
SADE
pravednost njegova ostaje dovijeka,
KOF
njegovo će se čelo slavno uzdići.
REŠ
10 Ljutito će to gledati bezbožnik,
ŠIN
škrgutat će zubima i venuti,
TAU
propast će želja opakih.
PSALAM 113 (112)
Bogu slave i milosrđa
113
1 Aleluja!
Hvalite, sluge Jahvine,
hvalite ime Jahvino!
2 Blagoslovljeno ime Jahvino
sada i dovijeka!
3 Od istoka sunca do zalaska
hvaljeno bilo ime Jahvino!
4 Uzvišen je Jahve nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
5 Tko je kao Jahve, Bog naš,
koji u visinama stoluje
6 i gleda odozgo nebo i zemlju?
7 Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
8 da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.
9 Nerotkinji daje da u domu stanuje
kao radosna majka djece brojne.
PSALAM 114 (113 a)
Pashalna himna
114
1 Aleluja!
Kad izađe Izrael iz Egipta
i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,
2 Judeja mu posta svetište,
a Izrael kraljevstvo njegovo.
3 Vidje more i uzmače,
a Jordan ustuknu.
4 Bregovi skakahu poput ovnova
i brežuljci poput jaganjaca.
5 Što ti je, more, da uzmičeš?
Jordane, zašto natrag okrećeš?
6 Bregovi, zašto skačete poput ovnova
i vi, brežuljci, poput jaganjaca?
7 Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim,
pred licem Boga Jakovljeva.
8 On hrid pretvara u slap vodeni
i stijenu u izvor vode.
PSALAM 115 (113 b)
Jedini pravi Bog
115
1 Ne nama, o Jahve, ne nama,
već svom imenu slavu daj
zbog ljubavi i vjernosti svoje.
2 Zašto da govore pogani:
“Tȁ gdje je Bog njihov?”
3 Naš je Bog na nebesima,
sve što mu se svidi to učini.
4 Idoli su njihovi srebro i zlato,
ljudskih su ruku djelo.
5 Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
6 Uši imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.
7 Ruke imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz grla ne izlazi.
8 Takvi su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju.
9 Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj!
– On je štit i pomoćnik njihov.
10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj!
– On je štit i pomoćnik njihov.
11 Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte!
– On je štit i pomoćnik njihov.
12 Jahve će se nas spomenut’
i on će nas blagoslovit’:
blagoslovit će dom Izraelov,
blagoslovit će dom Aronov,
13 blagoslovit će one koji se Jahve boje –
i male i velike.
14 Umnožio vas Jahve,
vas i vaše sinove!
15 Blagoslovio vas Jahve
koji stvori nebo i zemlju!
16 Nebo je nebo Jahvino,
a zemlju dade sinovima čovječjim.
17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale,
nitko od onih što siđu u Podzemlje.
18 Mi živi, mi Jahvu slavimo
sada i dovijeka. Aleluja.
PSALAM 116 (114-115)
Pjesma zahvalnica
116
1 Ljubim Jahvu jer čuje
vapaj molitve moje:
2 uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.
3 Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke Podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
4 Tada zazvah ime Jahvino:
“O Jahve, spasi život moj!”
5 Dobrostiv je Jahve i pravedan,
pun sućuti je Bog naš.
6 Jahve čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.
7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj,
jer Jahve je dobrotvor tvoj.
8 On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
9 Hodit ću pred licem Jahvinim
u zemlji živih.
10 Ja vjerujem i kada kažem:
“Nesretan sam veoma.”
11 U smetenosti svojoj rekoh:
“Svaki je čovjek lažac!”
12 Što da uzvratim Jahvi
za sve što mi je učinio?
13 Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Jahvino.
14 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
15 Dragocjena je u očima Jahvinim
smrt pobožnika njegovih.
16 Jahve, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Jahvino.
18 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
19 u predvorjima Doma Jahvina,
posred tebe, Jeruzaleme!
PSALAM 117 (116)
Poziv na hvalu
117
1 Aleluja!
Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
2 Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!
PSALAM 118 (117)
Obred za Blagdan sjenica
118
1 Aleluja!
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2 Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!”
3 Neka rekne dom Aronov:
“Vječna je ljubav njegova!”
4 Svi koji se Jahve boje neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!”
5 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah:
on me usliša i oslobodi.
6 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem:
što mi tko može?
7 Jahve je sa mnom, pomoć moja,
i zbunjene gledam dušmane.
8 Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat’ u čovjeka.
9 Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat’ u mogućnike.
10 Pogani me okružiše:
imenom ih Jahvinim uništih.
11 Opkoliše me odasvud:
imenom ih Jahvinim uništih.
12 Opkoliše me poput pčela,
ubod im žeže kao trnje zapaljeno:
imenom ih Jahvinim uništih.
13 Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14 Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
15 Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,
16 Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
17 Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.
18 Kaznom teškom kaznio me Jahve,
ali me smrti ne preda.
19 Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Jahvi zahvalit’!
20 “Ovo su vrata Jahvina,
na njih ulaze pravedni!”
21 Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
22 Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23 Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24 Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!
25 O Jahve, spasenje nam daj!
Jahve, sreću nam daj!
26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
27 Obasjao nas Bog Jahve!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.
28 Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
PSALAM 119 (118)
Pohvala Božjem zakonu
ALEF
119
1 Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po Zakonu Jahvinu!
2 Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže;
3 koji ne čine bezakonje,
već hode putovima njegovim.
4 Naredbe si svoje dao
da se brižno čuvaju.
5 O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!
6 Neću se postidjeti tada
kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
7 Slavit ću te u čestitosti srca
kad naučim sudove pravde tvoje.
8 Tvoja ću pravila čuvati:
ne zapusti me nikada!
BET
9 Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?
Čuvajući riječi tvoje.
10 Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.
11 U srce pohranih riječ tvoju
da protiv tebe ne sagriješim.
12 Blagoslovljen si, o Jahve,
nauči me svojim pravilima.
13 Usnama svojim navješćujem
sudove usta tvojih.
14 Putu se propisa tvojih radujem
više no svemu bogatstvu.
15 Razmišljat ću o naredbama tvojim
i putove ću tvoje razmatrat’.
16 Uživat ću u pravilima tvojim,
riječi tvojih neću zaboravit’.
GIMEL
17 Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam.
18 Otvori oči moje
da gledam divote tvoga Zakona!
19 Ja sam došljak na zemlji,
zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!
20 Duša mi gine u svako doba
žudeći za tvojim odlukama.
21 Oholima ti si zaprijetio:
prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
22 Uzmi s mene rug i sramotu,
jer tvoje ja čuvam propise.
23 Pa nek’ se sastaju knezovi i proti meni govore,
tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
24 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.
DALET
25 Moja duša leži u prašini:
po riječi svojoj vrati mi život.
26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo:
pravilima me svojim nauči.
27 Pokaži mi put odredaba svojih
i o čudesima ću tvojim razmišljat’.
28 Suze roni duša moja od žalosti:
po riječi svojoj ti me podigni!
29 Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!
30 Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.
31 Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam,
o Jahve, nemoj me postidjeti!
32 Ja kročim putem zapovijedi tvojih
jer si mi prosvijetlio srce.
HE
33 Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja.
34 Pouči me da se tvoga držim Zakona
i čuvat ću ga svim srcem.
35 Uputi me stazom svojih zapovijedi,
jer ja u njoj uživam.
36 Prikloni mi srce propisima svojim,
a ne k pohlepi!
37 Odvrati moje oči da ne vide ništavost,
život mi čuvaj na putu svojemu!
38 Ispuni svom sluzi obećanje
koje si onima dao što te se boje.
39 Ukloni sramotu od koje strahujem,
jer divni su tvoji sudovi.
40 Evo, čeznem za naredbama tvojim:
pravdom me svojom poživi.
VAU
41 Nek’ milost tvoja, o Jahve, dođe na mene
i spasenje tvoje po tvom obećanju.
42 Odgovorit ću onima koji me ruže,
jer se uzdam u riječ tvoju.
43 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.
44 Tvoj ću Zakon čuvati
uvijek i dovijeka.
45 Hodit ću putem prostranim,
jer naredbe tvoje istražujem.
46 Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit’
i zbunit’ se neću.
47 U zapovijedima tvojim moja je naslada
jer ih ljubim.
48 Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke
i o tvojim odredbama razmišljam.
ZAJIN
49 Spomeni se svoje riječi sluzi svojem
kojom si mi dao nadu.
50 U nevolji sva mi je utjeha
što mi život čuva riječ tvoja.
51 Oholice me napadaju žestoko,
ali ja od tvog Zakona ne odstupam.
52 Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih
i to me tješi.
53 Bijes me hvata zbog grešnika
koji tvoj Zakon napuštaju.
54 Tvoje su mi naredbe pjesma
u zemlji kojom putujem.
55 Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega
i tvoj čuvam Zakon.
56 Evo što je želja moja:
čuvati tvoje odredbe.
HET
57 Dio je moj, o Jahve – rekoh –
da tvoje čuvam riječi.
58 Svim srcem lice tvoje ganuti hoću:
smiluj mi se po svom obećanju.
59 Promislio sam putove svoje
i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
60 Hitam i ne oklijevam
da zapovijedi tvoje čuvam.
61 Opletoše me užeta grešnika,
ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
62 U ponoći ustajem da te slavim
zbog pravednih tvojih odluka.
63 Prijatelj sam svima koji te se boje
i koji tvoje čuvaju naredbe.
64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja;
nauči me odredbama svojim.
TET
65 Učinio si dobro svom sluzi, Jahve,
po riječi svojoj.
66 Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
67 Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ.
68 Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.
69 Oholi na me prijevare smišljaju,
ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.
70 Srce im je poput sala bešćutno,
a ja uživam u tvom Zakonu.
71 Dobro mi je što sam ponižen
da bih tvoja naučio pravila.
72 Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.
JOD
73 Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše;
prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.
74 Štovatelji tvoji videć’ me vesele se,
jer se u riječ tvoju ja pouzdah.
75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni
i da si me s pravom ponizio.
76 Tvoja ljubav nek’ mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
77 Nek’ dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer Zakon tvoj moja je naslada.
78 Nek’ se smetu oholi, jer me tlače nizašto,
a ja ću o naredbama tvojim razmišljat’.
79 Nek’ mi se priklone štovatelji tvoji
i koji znaju tvoje zapovijedi.
80 Nek’ mi srce savršeno bude u tvojim pravilima
da ne budem postiđen.
KAF
81 Duša moja gine za tvojim spasenjem
riječ tvoju željno čekam.
82 Oči mi čeznu za tvojom besjedom:
kad ćeš mi donijeti utjehu?
83 Kao mijeh u dimu postadoh,
ali pravila tvojih ne zaboravih.
84 Koliko dana ima sluga tvoj?
Kad ćeš suditi progonitelje moje?
85 Oholnici mi jame iskopaše:
oni ne rade po Zakonu tvojemu.
86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama:
nekriva me gone, pomozi mi.
87 Umalo me smrviše u zemlji,
ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.
88 Po svojoj me milosti poživi
i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.
LAMED
89 Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje,
stalna poput nebesa.
90 od koljena do koljena tvoja je vjernost;
učvrstio si zemlju i ona stoji.
91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek
jer sve tebi služi.
92 Da nije tvoj Zakon uživanje moje,
propao bih u nevolji svojoj.
93 Naredaba tvojih neću zaboravit’ dovijeka,
jer po njima ti me oživljavaš.
94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me,
jer tvoje ja ištem naredbe.
95 Bezbožni vrebaju da me upropaste,
ali ja na tvoje pazim propise.
96 Svakom savršenstvu vidim granicu,
a zapovijed tvoja nema granica.
MEM
97 O, kako ljubim Zakon tvoj,
po cio dan o njemu razmišljam.
98 Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih
jer ona je sa mnom vječito.
99 Umniji sam od svih svojih učitelja
jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.
100 Razumniji sam i od staraca
jer tvoje čuvam naredbe.
101 Zla puta klone mi se noge
da riječ tvoju sačuvam.
102 Od tvojih sudova ne odstupam,
jer ti si me poučio.
103 Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje,
od meda su slađe ustima mojim.
104 Po tvojim naredbama postajem razuman,
stoga mrzim sve putove lažne.
NUN
105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi.
106 Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati:
pravedne ću tvoje slijedit’ odluke.
107 U nevolji sam velikoj, Jahve,
po riječi me svojoj poživi.
108 Prinose usta mojih primi, Jahve,
uči me sudovima svojim.
109 Život mi je u pogibelji neprestanoj,
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
110 Grešnici mi postaviše zamku,
ali ne skrećem od tvojih naredaba.
111 Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,
ona su radost mome srcu.
112 Prignuh srce da vrši naredbe tvoje
uvijek i do kraja.
SAMEK
113 Ja mrzim one koji su dvostruka srca,
a ljubim Zakon tvoj.
114 Ti si moj štit i moj zaklon,
u tvoju se riječ ja uzdam.
115 Odstupite od mene, zlikovci:
držat ću zapovijedi Boga svoga.
116 Podrži me po svom obećanju i živjet ću;
nemoj da se u svojoj nadi postidim.
117 Pomozi mi i spasit ću se,
na tvoja ću pravila svagda paziti.
118 Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih
jer je lažna misao njihova.
119 K’o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš,
zato ljubim tvoje propise.
120 Moje tijelo dršće od straha pred tobom,
sudova tvojih ja se bojim.
AJIN
121 Činim što je pravo i pravedno,
ne predaj me tlačiteljima mojim.
122 Založi se za slugu svojega
da me ne satru oholice!
123 Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim,
za tvojom riječi pravednom.
124 Učini sluzi svom po svojoj dobroti
i nauči me pravilima svojim.
125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me
da upoznam tvoje propise.
126 Čas je, o Jahve, da se javiš:
oskvrnuše Zakon tvoj.
127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato žeženo.
128 Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.
PE
129 Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.
131 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji
jer čeznem za zapovijedima tvojim.
132 Obrati se k meni i milostiv mi budi
kao onima koji ljube ime tvoje.
133 Korake mi upravljaj po svom obećanju
da nikakva opačina ne ovlada mnome.
134 Izbavi me od nasilja ljudskog,
i naredbe tvoje ja ću čuvati.
135 Licem svojim obasjaj slugu svog
i nauči me pravilima svojim!
136 Potoci suza potekoše mi iz očiju
jer se Zakon tvoj ne čuva.
SADE
137 Pravedan si, Jahve,
i pravi su sudovi tvoji.
138 Dao si Zakon pravedan
i vjeran veoma.
139 Revnost me moja izjeda
jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
140 Tvoje su riječi prokušane veoma,
zato ih tvoj sluga ljubi.
141 Malen sam i prezren,
ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
142 Pravda je tvoja pravda vječita
i Zakon tvoj sama istina.
143 Tjeskoba me i nevolja snađe,
al’ tvoje su zapovijedi uživanje moje.
144 Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva,
prosvijetli me i živjet ću.
KOF
145 Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me:
tvoja ću pravila čuvati.
146 K tebi vapijem, spasi me,
tvojeg ću se držat’ svjedočanstva.
147 Pretječem zoru i molim za pomoć,
u tvoje se riječi uzdam.
148 Oči moje straže noćne pretječu
da razmišljam o besjedi tvojoj.
149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj,
i po svojoj odluci poživi me.
150 Primiču se koji me podlo progone,
daleko su oni od Zakona tvojega.
151 A ti si blizu, Jahve,
i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
152 Odavno znam za tvoje propise
da si ih sazdao zasvagda.
REŠ
153 Pogledaj na nevolju moju, izbavi me,
jer Zakona tvog ne zaboravih.
154 Parnicu moju brani,
po svom obećanju poživi me!
155 Daleko je spasenje od grešnika
jer za pravila tvoja ne mare.
156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje:
po odlukama svojim poživi me.
157 Mnogi me progone i tlače,
od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.
158 Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se
jer tvojih riječi ne čuvaju.
159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve:
po dobroti svojoj poživi me.
160 Srž je riječi tvoje istina,
vječan je sud pravde tvoje.
ŠIN
161 Mogućnici me progone nizašto,
al’ samo pred tvojim riječima srce mi dršće.
162 Radujem se besjedama tvojim
kao onaj koji se domogao velika plijena.
163 Mrzim na laž, grsti mi se ona,
a ljubim tvoj Zakon.
164 Sedam puta na dan tebe hvalim
zbog pravednih sudova tvojih.
165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,
ni o što se oni ne spotiču.
166 Pomoć tvoju čekam, o Jahve,
tvoje zapovijedi izvršavam.
167 Moja duša čuva propise tvoje
i ljubi ih veoma.
168 Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje,
jer svi su putovi moji pred tobom.
TAU
169 Vapaj moj, Jahve, nek’ do tebe dopre,
po svojoj me riječi prosvijetli.
170 Nek’ molitva moja dođe pred lice tvoje,
po svojoj me riječi izbavi.
171 Usne moje nek’ zapjevaju pohvalnu pjesmu
jer si me naučio pravilima svojim.
172 Nek’ mi pjeva jezik o riječi tvojoj,
jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.
173 Nek’ mi ruka tvoja na pomoć bude
jer odabrah tvoje naredbe.
174 Jahve, za tvojim spasenjem čeznem,
uživam u tvom Zakonu.
175 Nek’ živi duša moja i neka te hvali,
a tvoji sudovi nek’ mi na pomoć budu!
176 K’o ovca izgubljena ja zalutah:
o, potraži slugu svojega
jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
