Ako ste se ikad pitali kolika je snaga molitve to se vidi u ovom slučaju! Molimo za one koji mole i tako izlaze na prvu crtu bojišnice za najmanje od nas i protiv iskonskog zla uperenog na čovjeka!

Na našu adresu stiglo je pismo prof. povjesničara Ljubomira Šaravanje koji je stao u obranu napadnutih molitelja u Frankfurtu koji su u sklopu međunarodne inicijative 40 dana za život molili ispred Pro Familie njemačkog ogranka International Planned Parenthood Federation. Naime, skupina ljudi koja je u molitvi stajala na ulici u nekoliko je navrata napadnuta od strane pojedinaca te jedne sotonističke sekte. Povjesničar Šaravanja napominje kako nitko nije stao u obranu mladih vjernika, dapače hrvatski liberalni mediji ali njemački su ih dodatno ‘razapeli’ valjda misleći da tako mogu ugasiti istinu. Sad se bar može posvjedočiti kolika je zapravo snaga MOLITVE! Jednaka je onoj snazi koju je imao Krist kad su ga nevinog razapeli.

Pismo koje nam je pristiglo iz Njemačke i obranu molitelja prenosimo u cijelosti:

Poštovani ovih dana hrvatski mladi vjernici iz Frankfurta podupiratelji udruge” U ime obitelji” su za vrijeme molitve ispred jedne gradske institucije nasilno fizički i verbalno napadnuti od strane lijevih ekstremista i raznih sotonista. Nakon tog sramnog napada hrvatski novinar Danijel Majić s debelo lijevim predznakom mladog nadobudnog antife bjesomučno je još napao mlade hrvatske vjernike proglašavajući ih fundamentalistima, udarajući im vjerski desnoradikalni glanc, koji je po njemu kočnica razvoju naporednog eurospkog društva. Čitajući taj tekst stekao se utisak kao da ga piše Boris Dežulović, Predrag Lucić, Ante Tomić ili koja druga haranga crvenih krivokletnika svega što diše sa hrvatskim predznakom, posebno u tom dijelu gdje se osvrće na voditelja podružnice u ” U ime obitelji” u Frankfurtu Tomislava Čunovića.

I zanimljivo je da te mlade ljude koji još uvijek mole u Frankfurtu i kojih je iz dana u dan sve više, nitko od društvenih institucija i hrvatskih medija nije uzeo u zaštitu. Očekivalo se da to naprave socijaldemokracija, zatim hrvatska diplomacija da zaštiti svoje građane, koji ničim nisu prekršili zakon, a napadnuti su, onda i njemački mediji koji bi trebali osuditi svaki oblik nasilja ma sa koje strane ono dolazilo.

Nažalost svi skupa su zakazali, a naši mladi ljudi nisu. Oni koji su nedužni napadnuti i prokazani, ti dobro odgojeni u Kristu koji se nisu odali porocima društva već brane pravo svakog nerođenog djeteta, da već kada je začeto bude i rođeno, a ne ubijeno u majčinoj utrobi. Tko ima pravo da ubije dijete? Zar takav vapaj katoličkih demokratskih mladih vjerinka nije humanost i zar to nije Božja pravda koja bi na početku života trebala biti jednaka za sve ljude ? Zanimljivo je da se i životinje ponekad humanije odnose prema svojoj mladunčadi, od razuzdanih euro demokrata svakojake orijentacije i idolopoklonstva lažnim vrijednostima.

Pošto je ovdje u ovom slučaju riječ o napadu ljevičara na mlade molitelje, nameće se prvo i osnovno pitanje, u kakvoj to mi socijaldemokratskoj ili demokratskoj Europi danas živimo gdje se zatiru čak prava i slobode građana, kada su u pitanju građani demokrščanske orijentacije, da im se ne dadne slobodno bez ometanja i to fizičkog nasilja, izražavati svoje nezadovoljstvo postojećim društvenim trendovima. Kakvo se to nemoralno društvo danas razvija, koje pogoduje nasilju, a “društvene ikone” šute i ne shvaćajući kakvu poruku šalju mladima, budućim naraštajima na kojima svijet ostaje, a koji bi se prema ovoj praksi trebali odreći morala, etike i čovječnih načela.

Ne dao Bog da je napadnut netko od socijaldemokrata ili ortodoksnih ljevičara, kako njemačkih tako primjerice i hrvatskih, gdje bi onda bio kraj medijskoj zaštiti nedodirljivih ikona, koje rastaču društvene vrijednosti provodeći prisilni globalizam, zatirući sve krščanske vrijednosti.

Kakva je budućnost tih zemalja čija se budućnost temelji na bogohuljenju i što sa takvim odgojem ostavljamo generacijama koje dolaze? Možda je i krajnje vrijeme da se upitamo, tko to vlada društvom? Tko su ti oligarsi trilaterale, masonerije, rockefelleri i svjetske moći koji zatiru ljudsku slobodu, negiraju vjersko opredijeljenje, što se može vidjeti i u jednom “demokratskom” njemačkom društvu Europske unije na koje se svi volimo pozivati.

A vidimo da to baš uvijek nije tako. Da se demokaracija i u Njemačkoj zna tumačiti na razne načine. Zato i ne čudi dobre poznavatelje novije hrvatske povijesti da ubojice pedesetak hrvatskih emigranata na teritoriju Njemačke od 1965 godine, pa do 1991, još nisu pronađeni a niti procesuirani. Da nema zato političke volje u Hrvatskoj svi to znamo. Nema je zbog još uvijek prisutnih udbaških elemenata. A što je sa Njemačkom na čijem teritoriju su počinjeni zločini? Ona još uvijek šuti i kao da gleda svoja posla. A gdje su tu posla pravde, zaštite ljudskih prava i sloboda, možda svedene u jednoj rečenici dvostrukog agenta starog udbaša Milana Doriča iz okolice Münchena, koji je medijima i javnosti nedavno samouvjereno poručio: Nitko od emigranata nije ubijen tko nije trebao biti ubijen,odnosno tko to nije zaslužio. To je Doričeva pravda, zakon i društvo gdje se ljudi ubijaju bez suda a naposlijetku i provodi smrtna presuda. Kada će konačno netko zbog tih ubojstava odgovarati, primjerice zbog ubojstva jednog Đure Zagajskog u Vrtu Fazana u Münchenu, čiji se je sin Robert suočio sa udbinim agentom Doričem, ali do sada pravda ne uzima stvar u svoje ruke. Kakve li koristi od toga kada hrvatsko i njemačko zakonodavstvo šuti a umjesto pravde promiče se nepravda i štite na taj način ubojice.

Onda i nas koji smo duže u emigraciji i znamo tko je gdje pripadao i pod kojim kodnim imenom radio za Udbu ne čudi šutnja kada se napadaju molitelji, kada se napada crkva i oni koji ukazuju na udbine zločine. A žrtva, nevino prolivena krv, koja bi trebala značiti težnju za istinom koja doprinosi pravednijem društvu i oslobađa nove vrijednosti sa porukom ne ponovilo se nikada više , marginalizira se, i kao da nikome nije bitna. Vidimo kako danas prolazi jedna hrabra obitelj svjedoka protiv Perkovića, Mustača, Ivana Krmpotića i njegove kćerke, koje štite oca i njegovu borbu za pravdu. Novinarka Helena koja otvoreno proziva udbaška zlodijela i njihove krvave tragove koliko je zbog pravde i istine šikanirana na poslu i koliko im se prijetilo privatno ukoliko hrabri Ivan bude svjedočio u Njemačkoj. I svim udbaškim metodama nisu ih uspjeli odvratiti i uplašiti od istine.

A i ona narodna lijepo kaže, tko ne zna svoju povijest i za nju ne mari , nema ni kvalitetne budućnosti. Jer povijest bi i Hrvatima konačno trebala biti učiteljica života, a ne šutnja i stavljanje glave u pijesak. Šutnja nije zlato već kukavičluk koji pogoduje zlu i zatire društveni razvoj stavljajući ga u okove strahavladanja i nasilja, kakvim obiluje i današnje hrvatsko neizlustrirano društvo, gdje se borci za pravdu, vjerske vrijednosti stavljaju na društvenu marginu.

Zato je važno da se molitva ovih mladih ljudi iz Njemačke čuje, a ne da bude ugašena zahvaljujući nekim režimskim piskaralama. Ta je molitva iz duše poput Hrvatskog proljeća znak otpora onima koji misle da je svijet jedino njihov i iz toga su svijeta već odavno isključili Boga. Neka njih, svatko odgovara za svoje postupke, samo neka ne diraju u našu mladost i osnovne vrijednosti demokratskog društva.

 

izvor: Dnevno.hr

PODIJELI