Ponovno predziđe kršćanstva????

112

Hrvatska kao moguća najmuslimanskija zemlja Europe ili ponovno predziđe kršćanstva?

6

 

Da su plaćenički mediji i lažnohumane sekularističke udruge, kao aktivni provoditelji nečijih nečasnih namisli, svojim utjecajem i supervizijom nad svim europskim, međudržavnim i državnim institucijama smišljeno zataškavali i umanjivali istinu o strukturi i namjerama onih koji gotovo bez ikakve kontrole svakodnevno ulaze na europsko, a od danas (javno) i na hrvatsko tlo i raspoređuju svoje snage, više nije nimalo upitno, ali ostaje i dalje vrlo nejasna naivnost crkvenih krugova, počevši od pape Franje do mnogih nižih instanci, koji su, bez dovoljnog uvažavanja sigurnosnog aspekta, prenaglašavali humanitarni. Čovjek bi, dakako, griješio kada bi tvrdio da u tzv. izbjegličkom valu nema onih kojima je stvarno pomoć potrebna i za takve treba nužno pronaći načina da im se doista i pomogne, ali samo naivci i oni nečasnih namjera mogu zatvarati oči pred evidentnim opasnostima koje prijete Europi, posebno (za sada) njezinom južnom, jugoističnom i središnjem dijelu.

Prvi signal za uzbunu bio je jasan već samom činjenicom da su mediji i sekularističke civilne udruge – i jedni i drugi maksimalno uvježbani izvući koristi iz svake krizne situacije – isključivo suosjećajno pisali o, kako je sada jasno, najvećim dijelom imigrantima, a ne izbjeglicama i prognanicima, te su opet hinjenom tolerancijom izazvali val netolerancije u narodu, a koja prijeti da svaki tren eskalira do neprocjenjivih razmjera. Hoće li do eskalacije doći upravo u Hrvatskoj ostaje nam pričekati i vidjeti, ali da je taj scenarij vrlo, vrlo moguć, ne treba uopće sumnjati. Koliko bi takav scenarij bio rezultat pomno osmišljenih ciljeva ili pak plana B, C ili D, još uvijek ne možemo procijeniti, ali ni malo ne sumnjamo kako je on rezultat izvrsne i uske suradnje premreženih i udruženih europskih i svjetskih sekularista, kojima cilj baš sve opravdava. Cilj je nužno uništiti kršćanstvo i njegove vrijednosti, kako bi se mogla nesmetano širiti civilizacija smrti, pa su tako vrlo lako spremni za neko vrijeme usporiti s agresivnim nametanjem dženderističke ideologije i gotovo sve snage preusmjeriti na novonastalu situaciju – guranje muslimanskog stanovništva u najkršćanskije zemlje.

Jasno je to uočljivo, između mnogih drugih elemenata, u organiziranju „prosvjeda dobrodošlice izbjeglicama“ koje su diljem Europe upravo oni organizirali, zajedno s već ranije useljenim muslimanskim življem, a mediji su te i ne baš previše posjećene skupove predstavili iznimno velikim i važnim, potpuno zanemarujući i obezvrjeđujući sva ona silna protivljenja koja su evidentno izražena u mnogim europskim zemljama. Lažno i parcijalno milosrđe, odnosno isključivo prema svima onima koji nisu kršćani, i stigmatiziranje bešćutnima sve one koji se protive takvoj sekularističkoj bezbožnoj politici provjereni je recept koji uvijek i svuda prolazi.

Naravno, ni „naši“ sekularisti nisu sjedili skrštenih ruku, nego su se, kao i u slučaju prošlogodišnjih poplavljenih hrvatskih, bosanskih i srpskih krajeva, bezrezervno ujedinili sa sekularistima iz Srbije te su zajedničkim snagama i u bratskoj ljubavi bitno pridonijeli usmjeravanju „izbjegličkog vala“ na Hrvatsku. Naravno s trajnim ciljem pod svaku cijenu uništiti katolički i hrvatski identitet naše Domovine.

U tome im svesrdno pomaže naša nehrvatska vlast, koja, svjesna da joj je „isteklo vrijeme“, sa svoje strane i svojom velikosrpskom i veleizdajničkom politikom, ima cilj ostaviti idućoj vlasti što više nereda, pa se u tom smislu „izbjeglički val“ pokazuje doslovno kao „dar s neba“. Jednim udarcem nanose se nemjerljive i nepopravljive štete i u nacionalnom i u vjerskom i u ekonomskom smislu.

Kao što smo rekli, ne trebamo biti niti vidoviti niti previše mudri da zaključimo kako je velika, velika vjerojatnost da će se upravo najveći teret toga vala slomiti preko naših leđa, odnosno da će naša aktualna vlast, što od svoje volje, što od međunarodnih pritisaka, prihvatiti ne tisuće, nego stotine tisuća izbjeglica, a koji će dugo, a možda i za stalno ostati upravo u Hrvatskoj jer ih neće htjeti primiti druge zemlje u koje su imali namjeru stići, i koje će jedna po jedna slijediti primjer Mađarske. Milanovićev navodni plan da Hrvatska bude samo zemlja tranzicije vjerojatno neće proći, kao što vjerojatno neće proći ni pokušaj da se, kad zaprječivanje daljnjeg protoka postane evidentno, imigranti vrate nazad u Srbiju i zemlje u kojima su prethodno bili. Mi ćemo tako po djelovanju naše vlasti imati čast Europi i svijetu pokazati nevjerojatnu razinu tolerancije i milosrđa, dok ćemo sami vrlo brzo nasmrt grcati u nezamislivim problemima. Imat ćemo tu, vjerujemo, barem za prvo vrijeme, solidnu pa možda i obilatu materijalnu podršku europskih i svjetskih moćnika, što će našoj vlasti dati legitimitet da se čak i hvali mudrošću prihvaćanja imigranata, ali to je vjerojatno sve što od tih moćnika možemo očekivati.

Dao Bog da su ta predviđanja daleko od stvarnost i da Hrvatska neće opet morati biti predziđe kršćanstva u obrani od džihadista, a posebno da to i ovoga puta neće s velike udaljenosti i gotovo potpuno nezainteresirano promatrati veliki dio Europe i svijeta. U vrijeme Turaka trajno nam je otkinuta Bosna, a Hrvati su na vlastitom tlu postali nepoželjni, a sada se isti scenarij može ponoviti na sadašnjem teritoriju Republike Hrvatske. Nadajmo se da neće.

 

Izvor: Vjera i djela, portal katoličkih teologa; autor: mr. Snježana Majdandžić-Gladić

 

 

PODIJELI