Pohodi nas Mlado sunce s visine.

461
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

4. tjedan došašća

Ponedjeljak, 24. 12. 2018.

Svagdan

 

ČITANJA: Jutarnja misa: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Lk 1,67-79

 

Prvo čitanje:2Sam 7, 1-5.8b-12.14a.16

Kraljevstvo će Davidovo trajati do vijeka pred Gospodinom.

Čitanje Druge knjige o Samuelu

 

Kad se kralj David nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu, jer je Gospodin s tobom.«

Ali još iste noći dođe Natanu ova Gospodnja riječ:

Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikana na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.

Ja ću ti pribaviti mir od svih tvojih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim, Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani, i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvog tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

Ja ću njemu biti otac, a on meni sin.

Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,

tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 89, 2-5.27.29

Pripjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka!

 

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.

 

Evanđelje: Lk 1, 67-79

Pohodi nas Mlado sunce s visine.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:

»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Jesmo li se ikada pitali, kako se osjećaju hendikepirani ljudi, ljudi koji imaju posebne potrebe . Slijepi čovjek cijeli život živi u mraku. Gluhi ljudi žive u apsolutnoj tišini. Najčešće ništa ni ne govore, jer ne znaju artikulirati riječi budući ih ne mogu čuti.

U evanđeljima imamo izvješće jednog svećenika imenom Zaharija koji je imao susret s anđelom, koji mu je najavio da će baš njegova žena roditi sina koji će biti preteča dolasku Mesije. Takvoj vijesti je bilo teško povjerovati. Zaharija je bio star, a njegova žena također. Nikakva prirodna mogućnost nije postojala da bi njegova žena Elizabeta mogla ostati trudna i roditi sina. Najava anđela je u potpunosti bila po svim prirodnim zakonima nerealna.

Tog trenutka se Zaharija očito sjetio svih molitava koje su on i njegova supruga Elizabeta u svoje vrijeme upućivali Bogu da im podari potomstvo. Cijelo to vrijeme Bog je šutio. U kulturi u kojoj je živio, ne imati potomstvo smatralo se je nekim oblikom prokletstva, posebno kod žena, jer se općenito smatralo da su takvom stanju uglavnom uzročnici žene. Bez obzira na jedan sveti i pobožan život koji je Zaharija vodio sa svojom ženom Elizabetom, ljudi koji su ga poznavali smatrali su da je uzrokom nemogućnosti da začne i rodi dijete, je nekakav grijeh, tajni grijeh Elizabete ili njenih predaka, te zbog toga ju Bog kažnjava. Zaharija je dobro poznavao Elizabetu i njenu obitelj i znao je da su svi bili časni i vjerni pred Bogom. Godine su prolazile, a Bog nije ispunio njihove ustrajne molitve za potomstvom. Sada, kada više nije bilo nikakvih prirodnih mogućnosti, posjećuje ga anđeo sa viješću da će mu žena zatrudnjeti.

Bila je to nevjerojatna vijest, toliko nevjerojatna da ju Zaharija nije mogao prihvatiti. On se je pomirio s činjenicom da neće imati potomka. Smatrao je to Božjom voljom i sve je prepustio Njegovoj odluci. Upravo zbog toga, Zaharija izražava sumnju u tu vijest. Takva vijest bi za njega bila previše dobra da bi mogla biti istinita. Da bi ga uvjerio kako je Bog svemoguć, anđeo Zahariji daje znak da će izgubiti dar govora  sve dok se dijete ne rodi. Možda bi pomislili kako je to bila kazna zbog sumnje koju je Zaharija pokazao, međutim, kada takav hendikep dođe od Boga, on postaje blagoslov.

Slijedeći devet mjeseci Zaharija nije mogao progovoriti ni jednu riječ. Kao takav, više nije služio u hramu. U judejskim brdima gdje je živio, imao je prigodu i vrijeme da se u tišini pripremi za najveću životnu zadaću, da odgoji sina koji će navijestiti dolazak obećanog Spasitelja. U tišini svog doma čitao je svitke svetih proroka i susretao se s revolucionarnim otkrićima. U prvom redu otkrio je da živi u vremenu kada treba doći obećani Mesija. A tada je otkrio i da su proroci prije više stoljeća prorekli i rođenje njegovog sina kao preteče Mesiji. Prorok Izaija je pisao: Glas viče: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek` se povisi svaka dolina, nek` se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek` se poravna, strmine nek` postanu ravni. Iz. 40, 3.4.

Zaharija je pronašao još proročanstava o važnosti najave pripreme dolasku Mesije. Shvatio je da je to osnovna zadaća Njegovog sina koji se treba roditi. Shvatio je da mu je Bog ukazao čast povijesnih razmjera, jer će njegov sin biti onaj koji treba najaviti dolazak Spasitelja svijeta. Njegova molitva Bogu je bila da mu Bog podari mudrost da tu zadaću odradi s punom odgovornošću.

Kako je vrijeme odmicalo, on je bio sve uzbuđeniji. Koliko li je samo želio svoja otkrivenja koja je pronašao u svicima proroka podijeliti sa svojom ženom Elizabetom. Očito joj je pisao kratke poruke na tablici, ali to ni iz blizu nije bilo nono kako se uistinu osjećao. Konačno došao je i taj dan. Elizabeta je rodila. Bilo je to očito prigoda za slavlje i sigurno se skupilo mnogo ljudi. Ono što je najvažnije, zanimalo ih je kako će se dijete zvati.

Elizabeta je bila upoznata s porukom anđela i odmah je odgovorila da će se zvati Ivan. Ljudi su se čudili, jer ime Ivan nije bilo uobičajeno u njihovoj obitelji. Oni su željeli da se zove Zaharija, po svome ocu koji je bio pobožan i čestit čovjek. Napokon je netko donio tablicu i pisaljku ocu Zahariji, a on je napisao: “Ivan mu je ime.” Istog trenutka Bog mu je vratio dar govora, a njegove prve riječi koje je izgovorio nakon devet mjeseci, bile su riječi zahvaljivanja i hvalospjeva Bogu na slavu. Duh Sveti ga je nadahnuo tog trenutka, te je proročki najavio službu koju će obavljati. Zasigurno je uzeo novorođeno dijete u ruke i iskazao ono radosno proročanstvo: »Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

Zanimljivo mi je primijetiti ovdje kako Zaharija prije svega zahvaljuje Bogu za spasenje koje će se ostvariti zahvaljujući rođenju Božjeg Sina. Najveća povijesna čast svemirskih razmjera, udijeljena je ovoj grešnoj planeti Zemlji. Kada su naši praroditelji upali u grijeh i tako cijelo čovječanstvo odveli od Boga, On je davno obećao da će zlu i grijehu učiniti kraj, jer će Božji Sin postati čovjekom i platiti dug koji su ljudi počinili grijehom. Ta vijest, da će Božji Sin postati čovjekom kako bi nas otkupio, za Zahariju je bila najvažnija vijest koju čovječanstvo treba čuti.

Nakon toga proročki se obraća svom sinu i proriče mu najsvečaniju budućnost. On će biti prorok koji će navijestiti dolazak Spasitelja svijeta.  A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«

U Izraelu je proteklo već četiri stotine godine od zadnjeg Božjeg proroka Malahije. Dolazak proroka u Izrael je doživljavan od pobožnih i bogobojaznih ljudi kao kiša na suhu zemlju. I upravo Zaharija najavljuje da će njegov sin biti prorok Gospodinov sa posebnom zadaćom. On će najaviti i pripremiti ljude za dolazak Spasitelja svijeta.

Očito je Zaharija iskoristio sve svoje znanje i umješnost u odgoju svog sina Ivana da ga pripremi za tu uzvišenu zadaću, da objavi svijetu dolazak obećanog Mesije. Kada je Ivan počeo svoj javni rad, pokazalo se je da je za njega bio potpuno spreman. Sam Isus potvrdio je da je Ivan Krstitelj bio jedan od najvećih proroka. Svi proroci naviještali su Krista, Njegovo rođenje, Njegov život i Njegovu smrt, a Ivan Krstitelj je svijetu osobno predstavio Krista. Upravo u tome je bila ta veličina proročkog djelovanja Ivana Krstitelja.

Proročka služba Ivana Krstitelja je uvelike podsjećala na proročku službu proroka Ilije. Obojica su pozivali na reformu i obraćenje Bogu. Isus je također najavio sličnu službu i pred kraj vremena, tj prije Njegovog drugog dolaska.

Koju poruku i mi možemo pronaći u životu i postupku Zaharije u njegovoj pripremi i  odgoju svog sina Ivana. Kako se današnji roditelji najčešće spremaju da postanu roditelji. Imali tu kakve pripreme. Jednom mom prijatelju kada se rodio sin, s kim bi god pričao, pokazivao je radost zbog ogromne Božje milosti jer mu je podario dijete. Poneki su ga ljudi čudno gledali. Jedna gospođa koja je čak s njime i radila otvoreno mu je i rekla:

“Kakav Bog? To je sve tako prirodno i normalno da udana žena rodi dijete.”

“Jesi li sigurna da je to baš tako prirodno i normalno?” uzvratio je protupitanjem moj prijatelj. “Zašto se onda događa da neki bračni parovi ne mogu imati dijete pored sve prirodnosti kojom žive?”

Mi često mislimo da su naša djeca naša i da na njih imamo pravo. Zaboravljamo da su nam djeca dana po Božjoj milosti. Ona su nam doslovno posuđena samo da ih odgojimo za našeg Boga, i uputimo ih na Kraljevstvo nebesko. Bog nam je dao djecu, a mi? Jesmo li svjesni te ogromne Božje milosti.

Većina današnjih roditelja rade, dok im djecu čuvaju neke tete u nekim vrtićima i jaslicama. Ne želim ovdje naglasiti pogrešnost vrtića i jaslica ali svakako želim naglasiti gubitak posebne Božje milosti koju nam je Bog dao. Dijete polako raste. Ono se formira u ličnost. Taj period se više nikada neće vratiti. U tom periodu doživjet će te radost i odgovornost da svoje dijete formirate upućujući ga na prave životne vrednote. Biblija kaže: Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. Mudre izreke 22, 6.

Netko je rekao: “Najsavršeniji način odgajanja djece je odgajati sebe pred djecom.” Međutim, što se događa najčešće. Roditelji brane svojoj djeci nešto što sami čine. Na taj način postaju nedosljedni u odgoju koji provode. Jednostavno gube integritet, postaju roditelji bez integriteta.  Mogu li tada na taj način pozitivno utjecati na svoju djecu. Naravno da ne mogu. Sveti Pavao je dao jedan važan savjet u svojim poslanicama: Oci, ne razdražujte djece svoje, da ne budu malodušna! Kološanima 3,21. Mnogi roditelji svojim nevjerodostojnim postupcima tražeći od djece nešto što sami ne provode, potiču svoju djecu da postanu malodušna.

Zaharija, otac Ivana Krstitelja, svoju je dužnost kao roditelja vidio u tome, da svog sina Ivana pripremi za najveću zadaću koju čovjek može obaviti. Kasnije je Ivan Krstitelj tu zadaću obavio u potpunosti. On je to mogao jer je mu je njegov otac usadio takve životne vrijednosti. cijelo vrijeme svoje kratke službe, Ivan Krstitelj je upućivao na Kraljevstvo nebesko, na životne vrijednosti koje to Kraljevstvo donosi i na kraju je upućivao na Isusa kao Spasitelja svijeta ili Jaganjca Božjeg koji na sebe uzima grijehe svijeta.

Koje vrijednosti mi usađujemo u našu djecu? Budimo iskreni i priznajmo da je Kraljevstvo nebesko rijetko vrijednost o kojima im govorimo. Najčešće su to materijalne ili neke duge vrijednosti. Gotovo uvijek razmišljamo da nam naša djeca završe škole koje će im donositi velike materijalne vrijednosti. Tražimo im zanimanja gdje se dobro zarađuje. Nije grijeh dobro zarađivati. Problem nastaje u našem izboru životnih vrijednosti. Isus je rekao: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Matej 6,33.

Jednom sam prigodom posjetio jedan stariji bračni par koji su bili u staračkom domu. Žalili su se na svoju djecu kako ih zanemaruju. Ona su im izabrali ovaj dom i rijetko kada ih obiđu.

“A sve smo im dali!” govorili su ovi ožalošćeni starci. “Cijeli smo život oboje radili. U Njemačkoj smo proveli dvadeset godina kako bi nešto priskrbili da možemo ostaviti nešto svojoj djeci. I sada, što smo dočekali? Rijetko kada dođu da nas pogledaju.”

“A gdje su djeca bila dok ste vi bili u Njemačkoj?” pitao sam ih.

“Pa čuvala ih je moja mama,” odgovori muž.

“Pa vidite,” rekoh im. “Usađivali ste takve vrijednosti u svoju djecu i ona su ih usvojila. Svojim postupkom ste govorili i pokazivali da su materijalne vrijednosti najvažnije. Oni su to usvojili. Vi niste naglašavali da su obiteljski odnosi važniji od materijalnih stvari. Dok su vam djeca rasla, vi ste bili u Njemačkoj i tada ste im sve osigurali materijalno. Zasigurno u ničem nisu oskudijevali  i materijalno su bili iznad svojih vršnjaka u školi i u društvu uopće. Dok su oni trebali vas, vi ste im davali materijalne vrijednosti kao zamjenu. Vi ste im usadili da su materijalne vrijednosti najvažnije. Sada kada ste onemoćali oni ne trebaju vas, već vaše materijalne vrijednosti. Budući da ste im to dali vi ih više ne zanimate, jer im više ništa materijalno ne možete dati. Isus je rekao da tko što sije to će i žeti,” završio sam s njima razgovor.

Kada planiramo budućnost naše djece, uglavnom nastojimo im osigurati zanimanje koje će donositi dosta novaca. Jesmo li ikada razmišljali da bi zanimanje naše djece trebalo biti takvo da ispuni njihovu životnu svrhu, svrhu koju im je Bog namijenio. Naši životi i životi naše djece trebali bi biti usmjereni na zadaću svemirskih razmjera.

Sada je četvrta nedjelja došašća. Mi smo se s radošću približili jednom od najvećeg kršćanskog blagdana gdje slavimo i sjećamo se rođenja našeg Gospodina Isusa. Isus je najavio da će se uloga Ivana Krstitelja ponoviti prigodom samog kraja svijeta, prije Njegovog drugog dolaska. Tu ulogu ćemo obaviti mi, koji se smatramo Kristovim učenicima.

Mi živimo u svečano vrijeme povijesti naše planete. Isusov drugi dolazak je bliže nego što smo si u stanju predstaviti. Po svojoj milosti Bog nam je dao zadaću koju je imao Ivan Krstitelj, da najavimo dolazak našeg Spasitelja koji će konačno jednom za uvijek uništit grijeh, zlo i smrt. Posao za Gospodina ima vječnu vrijednost, dok će materijalne stvari propasti zajedno sa svim zlom koje se nalazi na ovoj zemlji. Nemojmo propustiti tu prigodu da se prvo sami uključimo u akciju pozivajući ljude da se pripreme za taj veliki dan koji će doći. Jednako tako u tom smjeru vodimo i našu djecu. Biblija kaže: Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. Mudre izreke 22,6.

Neka vas dobri Bog blagoslovi.

 

Zvonko Presečan

 

PODIJELI