Kao mali kada sam išao djedom obrađivati polje, u polju je stajao jedan Križ, često me pogled vukao tamo. Djed se uvijek prekrižio i šaputao, nisam ga razumio što govori, ali u njegovom pogledu prema Križu bio je pogled ljubavi. Vrijeme je prolazilo ja sam odrastao. Bio sam dovoljno zreo ali i ne dovoljno mudar kao i svi mladi. Krenuo sam krivim putovima, putovi koji su me udaljavali od vjere od Boga. Nisam znao što je radost ljubav, mislio sam da je SMRT kraj kraj ovog Života da je to to, pada sam često u depresije probleme, ljubavne, životne, obitelj itd…Sve dok Bog nije odlučio na mene staviti Križ, križ iskušenja. Obolio sam od bolesti psorijaza, sve više sam tonuo. Kleknuo sam i molio Boga da me ozdravi da mi pomogne.
Prvo na čemu me je uputio osjećaj da krenem čitati Bibliju novi Zavjet. A onda se mala svjetlost probudi u meni sjetih se križa u polju, često sam išao moliti kod Križa, Bog me vodio kod ljudi koji su mi dosta pomogli, pokazao mi putove prema njemu, upoznao sam dosta prijatelja koji su mi pomogli, neke prijatelje nisam nikada upoznao uživo ali smo se čuli preko facebooka.Hvala Bogu na njima. Ja sam ozdravio od bolesti i Bogu zahvalan na tome, našao sam svoj mir, upoznao radost ljubav, shvaćam da je ovo život samo zadaća da biraš dobro i zlo Bog svakoga ljubi svakoga čeka da mu otvori, zato otvorite svoja srca i neka vaš život Bude Njegova Volja. Ovaj život nije KRAJ to je tek početak. Moj mir i moja sreća i ljubav je POGLED PREMA KRIŽU.
Denis Perđun
