POČIVAO U MIRU GENERALE! – SLOBODANU PRALJKU

351

 

I kad Mjesec žut
Za oblake zađe,
A zvjezde potamne
U toj tužnoj noći.
Duša se sa tjelom djeli
I u vječnost će poći.
Dok otkucaj srca
Prestaje da tuče.
Nema više života
Što ga je bilo juče.
I Sunce je svoju
Promjenilo boju,
Dok Duga na Nebu
Izgubila je svoju.
Tužna je Duša moja
Dok se moli za tvoju.
A srce tužno bije
I tu žalost ne krije.

Nema više Junaka
Tog našeg velikog
Generala Praljka
I njegove silne moći
Da otvori Haškom sudu
I cijelom svjetu oči.
Njegove se eto mile
Ugasiše što su bile,
Jer nisu mogle
Podnjeti nepravdu,
Kako nam zli ljudi
Slobodu i pravdu kradu.

Ali On u nama živi
I u srcima našim bije,
Jutro se novo rađa
I Sunce još jače grije.
Smrt ne odnosi Dušu
Samo tjelo vraća u prah,
Vječno će Slobodan u nama
Da živi General Praljak.

Neka Ti je laka zemlja
Slobodna Hrvatska gruda,
Počivao u Miru Božijem
I Ona Te pratila svuda!

29.11.2017. Brat Bojan.

PODIJELI