ONO KAD TI SRCE RANE I U SAMOĆI KAD OSTANE!

153

Ugasilo se svitlo u tami
Dok Sunce je davno zašlo,
Nikog nema da me spasi
A tako je ljudi važno.
Moje srce nemirno je
Dok Dušu mi bol sad para,
Otišla je Ljubav moja
Dok sad moju guši tama.

Nema više Ljube moje
Odnili je ljudi neki,
Samo humka je ostala
Bit će bolje, su mi rekli.
Kako bolje da mi bude
Kad se svitlo ugasilo,
Ko će slipca da razumi
Virujte mi nije lako.

Pusta soba, ja u tami
Nestalo je te svitlobe,
Moje Sunce što je sjalo
U crnu mi zemlju ode.
Suza suzu niz lice goni
Ispod mene potok vrije,
Ucviljeno srce moje
Sada tužno jadno bije.

Gledam prozor vani noć je
Dali svitlo će da dođe,
I grob dal će da se otvori
Vatre nema a ja gorim.
Ugasilo se svitlo moje
Dok Sunce je davno zašlo,
Ranjena mi Duša, srce
I boli me jako strašno.

Neznam dal će jutro svanut
Iza gore Sunce granut,
Dal će moja Ljubav slatka
Na vratima mojim banut.
Moje tilo cilo drhti
Dok u grudim mene steže,
Tople zrake moga Sunca
Ja osićam da mi bježe.

Ugasilo se svitlo moje
A i Sunce davno zašlo,
Nikog nema da me tješi
A tako je ljudi važno.
Moje srce nemirno je
Dok Dušu mi bol sad para,
Umrla je Ljubav moja
Dok sad moju guši tama!

17.05. 2017. Brat Bojan.

PODIJELI