Pismo zatvorenika 5

108

 

Dragi brate!

Prije svega primi blagoslov od našega Isusa Krista Nazarečanina po snazi Duha Svetoga. Kao prvo zahvaljujem ti se na daru od srca. Evo ispunjen snagom Duha Svetoga čitam Novi Zavjet i dolazim do dijela gdje Sveti Pavao ima veliku milost u Bogu živome gdje mu se Isus ukazuje i obraća ga u velikog propovjednika Svetoga Evanđelja. Danas na žalost imamo sve više divljih sekti koje žele izvrnuti Božje riječi, ali u Svetom Pismu apostol Pavao ispunjen Duhom Svetim govori da su prokleti svi koji žele okrenuti (unakaziti) Božje Evanđelje tj. Božju riječ i neka je proklet svatko tko to pokuša učiniti. Čini mi se da je i moj život daleko od Pavlovog. On je nekada proganjao sve kršćane, ubijao ih je i kažnjavao po zapovijedi drugih. Kada me preuzela ulica i zli povukao svojim putem, ni meni ništa nije bilo sveto. Odmetnuo sam se od Boga i živio po želji zloga čineći mnoge boli drugima. Danas, uzevši Bibliju, jer dobih jedno pismo o Jobu, a u pismu mi je napisano da je Job ljubio Boga živoga i da mu nije bilo ravnoga na zemlji čineći volju Božju, a imao je strah Božji i bojao se Boga. Što sam zaključio? Zaključio sam da je Job živio ponizno i pobožno. Što je Bog učinio Jobu da ga kuša? Sve mu je Bog uzeo,baš sve…a Bog je dokazao sotoni da ga Job i dalje ljubi i da je još uz Boga živoga. Bog kao da kaže: “Sotono, možda te veliki broj ljudi smatra svojim gospodarom i možda su te izabrali za svoga gospodara, a da toga nisu bili ni svjesni. Međutim postoji jedan čovjek koji sigurno nije tvoj. On je Mene izabrao za svoga Gospodara i svoga Boga.” Brate! Mogli bi cijelu dramu pročitati o Jobu.

Razmišljam nekada kakav bi Bog vodio razgovor sa sotonom po pitanju naših kazni u kaznionicama ili zatvorima? Možda bi sotona mogao reći: “Kaznionice u zatvoru i ljudi koji borave u njima pripadaju meni jer su svojim djelima pokazali da su moji. Počinili su loše stvari, zločine, ubojstva, pljačke, silovanja i mnoga druga zlodjela. Prekršili su Božji i državni zakon. Počinili su nešto što nije spojivo s Tvojim Kraljevstvom. Oni su moji i moraju odslužiti kaznu za sve loše što su učinili.” Bog možda i ne osporava sotonin zaključak, ali možda postavlja pitanje: “Jesi li vidio mog slugu Roberta? To je čovjek koji ne krije ono loše što je u životu činio i radi toga mora odležati u zatvoru, ali on je došao k Meni. Priznao mi je svoje grijehe i prihvatio je žrtvu Moga Sina Isusa Krista kao zamjenu za sve ono loše što je učinio…s toga, on je Moj i Ja ga mjenjam da bude na moju sliku. On je Moj, ne zato što je bezgrešan, nego zato što sam ga otkupio Krvlju svoga Sina Isusa Krista.” O, kako bi lijepo bilo kada bi Kristovo svjedočanstvo bilo: “Roberto je Moj jer se pozvao na Moje zasluge. Upravo radi toga on je proglašen pravednikom.” Takvo svjedočanstvo je istinito, potrebno je samo u molitivi doći Isusu i svoj mu život predati i On život oblikuje na svoju sliku. To stvarno nije teško. Kako bi lijepo bilo da kaznionice koje sam sotona smatra svojim teritorijem postanu Božji rasadnici molitelja. Tu ima dosta mraka tj. Tame, a što je tama veća, svjetiljka, koliko god mala bila postaje veća i u mraku dolazi do izražaja. Vjerujem da želiš biti ta svjetiljka koja će demantirati sotoninu tvrdnju da je sve njegovo. Sve više i više uviđam da se milost očituje i Božja milost postaje sve aktualnija, a sve više svećenika dolazi obratiti zatvorenike. Ono što me na životu drži je vjera, a moja vjera je jača dok imam vas uz sebe. Neki dan sam usnuo našega Isusa Nazarećanina, raspetog na Križu i imao sam osjećaj da sam tamo. Moram otići tamo i vjerujem da ću se susresti sa mojim Isusom Spasiteljem. Osjetim da me moj prijatelj Duh Sveti kojega mi je dao moj Isus Nazarećanin kroz život vodi. Molio sam se, a posebno za molitvene nakane koje si mi poslao. Za svaku sam se izmolio snagom Duha Svetoga i sa snagom Sina Božjega pa ti ih vraćam. Unatoč mojoj vjeri često imam unutarnje tjeskobe i velike patnje i pišem ti o svome tužnom životu i mnogo puta se pitam: “Zašto? Zašto baš ja?” Mnogima sam na slobodi pomogao, a mnogi su me ostavili. U prošlosti sam popio tablete, ali sam preživio, Ivica je umro poslije mene. Da sam poginuo u ratu moglo se puno toga sprječiti. Da sam poginuo umjesto Tereze ne bi mi bilo žao jer do tada sam se naživio, a pred njom, koja je bila još maloljetna, trebao je biti život. Ona me voljela kao nitko, ali vjerujem da je s našim Isusom u Njegovom Kraljevstvu jer ona je bila kao anđeo. Jako mi je teško, shrvan sam psihički i fizički i šaljem ti ove molitvene nakane da ih staviš u molitvenu košaricu.

Primite obilje Božjeg blagoslova! Robi

 

{fshare}

 

 

 

Nedavno objavljeno:

 

Pismo zatvorenika 4

Pismo zatvorenika 3

Pismo zatvorenika 2

Pismo zatvorenika

PODIJELI