Ono što privlači je svjedočanstvo, a ne riječi

Debora Donnini, Ivica Hadaš – Vatikan

Svjedočanstvo, mrmljanje i pitanje, tri su riječi kojima se papa Franjo poslužio jutros u propovijedi na misi u Domu svete Marte u Vatikanu, kako bi objasnio evanđelje današnje liturgije (Lk 15,1-10) koje govori o Isusovom svjedočanstvu, o carinicima i grešnicima koji su ga slušali, o pismoznancima i farizejima koji su mrmljali protiv Njega, o pitanjima koja im je postavljao, te o tome kako je unatoč svemu sjedao s njima za stol.

Prije svega, dakle, tu je Isusovo svjedočanstvo kao nešto novo za to vrijeme – rekao je Papa i primijetio – postavlja se pitanje: zašto ići grešnicima kada vas to čini nečistima; kako dotaknuti gubavca kada je to zabranjeno? Zbog toga su se pismoznanci udaljili od Njega. Svjedočanstvo kroz povijest nikada nije bilo ugodno ni za one koji su svjedočili i koji su to često plaćali mučeništvom, a ni za moćnike.

Svjedočiti znači prekinuti neku naviku i način života – rekao je Sveti Otac i nastavio – Prekinuti kako bi se promijenili na bolje. Crkva napreduje upravo zbog svjedočanstva. Ono što privlači je svjedočanstvo, a ne riječi. Svjedočanstvo pomaže rastu Crkve. Isus je davao svjedočanstvo. Bila je to nova stvar, ali ne tako nova jer je Božje milosrđe postojalo i u Starom zavjetu. Međutim, pismoznanci nikada nisu razumjeli što to znači: “Milosrđe hoću, a ne žrtve”. Čitali su, no nisu razumjeli što bi to bilo milosrđe. Isus svojim načinom djelovanja proglašava milosrđe svjedočanstvom. Svjedočanstvo uvijek prekida neku naviku i dovodi vas u rizik.

Naime, Isusovo svjedočanstvo izaziva mrmljanje – rekao je papa Franjo i objasnio – Farizeji i pismoznanci su govorili: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima“. Nisu govorili: „Ma pogledajte, taj čovjek izgleda dobar, jer pokušava obratiti grešnike“. To ponašanje sadrži negativno komentiranje kako bi se uništilo svjedočanstvo. Taj je grijeh mrmljanja svakidašnji, kako u malim, tako i u velikim stvarima.

U svojem se životu možemo zateći kako mrmljamo jer nam se ne dopada ovo ili ono – rekao je Papa i dodao – Umjesto da dijalogiziramo i tražimo rješenje za sukobe, potajno mrmljamo, uvijek tihim glasom, jer nemamo hrabrosti jasno govoriti. Tako se događa i u malim zajednicama i u župama. Koliko se mrmlja u župama? Kada vidimo svjedočanstvo ili osobu koja nam se ne sviđa, odmah se obrušavamo na nju mrmljanjem.

A u biskupiji? Međubiskupijski sukob, borbe unutar biskupije…, poznate su vam te stvari – rekao je Sveti Otac i nastavio – U politici također. To je loše. Kada neka vlada nije poštena, pokušava mrmljanjem okriviti protivnike. To je kleveta i ogovaranje koje se uvijek traži. Vi koji dobro poznajete diktatorske vlade, jer ste živjeli pod njihovom upravom, dobro znate što radi diktatorska vlada. Najprije nekim zakonom stavi pod svoju kontrolu sredstva društvenog priopćivanja i tada počinje mrmljanje. Potrebno je oslabiti sve one koji su opasni za vladu. Mrmljanje je naš kruh svagdanji na osobnoj, obiteljskoj, župnoj, biskupijskoj i društvenoj razini.

Radi se o izgovoru kako se ne bi sagledala stvarnost, kako se ne bi dopustilo da ljudi razmišljaju – rekao je papa Franjo i protumačio – Isus je to znao, no On je dobar, umjesto da ih osudi zbog mrmljanja, postavio im je pitanje. Koristio je istu metodu koju su oni koristili, postavljao je pitanja. Oni su to činili sa zlim namjerama kako bi ga iskušali i kako bi ga uništili. Činili su to na primjer, pitanjima o porezu koji je trebalo plaćati caru ili o otpuštanju vlastite žene.

Isus je koristio istu metodu, ali kasnije ćemo vidjeti razliku – rekao je Papa i podsjetio – Isus im je rekao: „Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?“ Normalna bi stvar bila da su to razumjeli, međutim, oni su preračunavali: imamo 99, izgubili smo jednu, smrkava se, mrak je…

Zaboravimo tu jednu, na kraju će se ipak gledati dobitak i gubitak, spasimo ove – rekao je Sveti Otac i napomenuo – To je logika farizeja i pismoznanaca. Pitanje je: „Tko od vas?“, a oni su birali suprotno od Isusa. Zato pismoznanci ne idu razgovarati s grešnicima i carinicima; ne idu jer, bolje je ne zaprljati se s ljudima, to bi bio rizik. Sačuvajmo naše, to je njihovo razmišljanje.

Isus je pametan i zato im je postavio pitanje i ušao u njihov slučaj, no ostavio ih je u drugačijem položaju u odnosu na onaj ispravni – rekao je papa Franjo i napomenuo – Pitao ih je: „Tko to od vas?“ Nitko nije rekao: Da, istina je! Naprotiv svi kažu: Ne, ja to ne bih učinio. Zbog toga su nesposobni oprostiti, biti milosrdni i primati.

Na kraju je Papa podsjetio na tri riječi koje su mu pomogle u razmišljanju: svjedočanstvo, mrmljanje i pitanje. Svjedočanstvo po kojem je Crkva prepoznatljiva, mrmljanje kao straža nad našom nutrinom kako nas svjedočanstvo ne bi ranilo, i Isusovo pitanje. Ti ljudi ne poznaju radost i slavlje. Svi oni koji slijede put pismoznanaca ne poznaju radost evanđelja – naglasio je Sveti Otac i zaključio – Neka im Gospodin pomogne razumjeti tu logiku evanđelja koja je suprotna logici svijeta.

Izvor: https://www.vaticannews.va/

PODIJELI