Cecilia Seppia, Ivica Hadaš – Vatikan
Papa Franjo je prvi papa koji je otišao na groblje Laurentino na periferiji Rima kako bi slavio misu za pokojne. Na tom groblju jučer su ga dočekali njegov vikar za grad Rim, kardinal Angelo De Donatis; pomoćni biskup, monsinjor Paolo Lojudice; kapelan zadužen za kapelu na tom groblju, monsinjor Claudio Palma i gradonačelnica Rima, Virginia Raggi.
Dirljivo je bilo vidjeti Papu kako se zaustavlja na grobovima djece koja su prerano preminula zbog bolesti i nesreće, te djece koja nisu rođena, a pokopana su na takozvanom „Groblju anđela“. Pročitao je njihova imena, dotaknuo nadgrobne ploče pune cvijeća i igračaka, položio bijele ruže i molio u tišini ispunjen ganućem. Zatim je pozdravio neke od rodbine tih najmanjih. Bilo je puno suza, ali i utjehe i milosrdnih zagrljaja. Na kraju je otišao na trg pred kapelom gdje su ga čekale stotine ljudi.
Nakon čitanja odlomka o blaženstvima iz Matejeva evanđelja, Papa je kratko spontano propovijedao govoreći o tri dimenzije života: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, na koje je upućivala jučerašnja liturgija. Danas je dan sjećanja – rekao je Sveti Otac i objasnio – Sjećanje je uvijek teško, no u isto je vrijeme obaveza. To je ono što čini ljude snažnima, jer se osjećaju ukorijenjeni na putu, u povijesti i u narodu. Sjećanje nam pomaže shvatiti da nismo sami, da smo narod koji ima povijest, prošlost i život.
To je sjećanje na mnoge koji su bili s nama na putu te su sada ovdje – rekao je papa Franjo i nastavio – Nije lako sjećati se. Često nam je teško vraćati se natrag i misliti na ono što se dogodilo: u našem životu, obitelji, narodu… No, danas je dan sjećanja koje nas vodi na korijene; na naše korijene i na korijene našeg naroda.
Sjećanje je i nada u ljubav i susret s Onim koji nam je dao život – rekao je Papa i dodao – To je nada u novo nebo i novu zemlju, novi Jeruzalem, te nada o zaručnici nakićenoj za svojeg zaručnika. Očekujemo ljepotu… Sjećanje je nada da ćemo se susresti, nada da ćemo doći tamo gdje je ljubav koja nas je stvorila i koja nas čeka, Očeva ljubav.
Između sjećanja i nade postoji također treća dimenzija, a to je sadašnjost, put kojim idemo svaki dan uz pomoć dobrih svjetala – rekao je Sveti Otac i upitao – Koja su to svjetla koja će nam pomoći da ne pogriješimo put? Koji je to putokaz koji nam je dao sam Bog kako ne bismo pogriješili put? To su blaženstva kojima nas je Isus poučio u evanđelju. Ta blaženstva: blagost, siromaštvo duhom, pravda, milosrđe, čistoća srca, to su svjetla koja nas prate kako ne bismo pogriješili put, to je naša sadašnjost.
Ovo nas groblje podsjeća na tri dimenzije života: sjećanje utisnuto u grobove, nadu koju slavimo u vjeri i put sadašnjosti popločen ljubavlju – rekao je na kraju papa Franjo i potaknuo – Molimo Gospodina da nam dade milost da nikad ne izgubimo i ne skrivamo sjećanje na osobe, obitelj i narod. Da nam dadne milost nade, jer nada je Njegov dar; da se znamo nadati, gledati prema naprijed, ne ostati zatvoreni pred zidom; da shvatimo koja su to svjetla koja će nas pratiti putom kako ne bismo pogriješili, nego došli tamo gdje nas čekaju s mnogo ljubavi.
Na povratku u Vatikan, Papa se kratko zaustavio u kripti Bazilike svetoga Petra gdje je molio za pokojne pape.
Izvor: https://www.vaticannews.va/
