Dijalog između Boga i njegova naroda, koji je razvijen u službi riječi svete mise, doseže svoj vrhunac u naviještaju evanđelja – rekao je papa Franjo danas u katehezi tijekom opće audijencije održane u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu nastavljajući niz kateheza o svetoj misi. Evanđelju prethodi usklik aleluja – dodao je – ili u korizmi drugi poklik kojim zajednica vjernika prima i pozdravlja Gospodina koji će govoriti u evanđelju. Kao što Kristova otajstva osvjetljuju cijelu biblijsku objavu, tako je u službi riječi evanđelje svjetlo za razumijevanje smisla biblijskih tekstova koji mu prethode, bilo Starog bilo Novog zavjeta. U stvari, Krist je središte i punina čitavog Pisma, kao i čitavog liturgijskog slavlja.
Stoga sama liturgija razlikuje evanđelje od drugih čitanja i daje mu posebnu čast i poštovanje – rekao je Papa i napomenuo – Naime, njegovo je čitanje rezervirano za zaređenog službenika koji završavajući ljubi knjigu; evanđelje se sluša stojeći, čini se znak križa na čelu, ustima i na prsima; svijeće i kađenje daju čast Kristu koji po evanđeoskom čitanju daje da odzvanja njegova djelotvorna riječ. Po tim znakovima zajednica prepoznaje prisutnost Kristovu koji joj upućuje “Radosnu vijest” koja obraća i preobražava. Tu do izravnoga govora, kao što potvrđuje klicanje kojim se odgovara na navještaj: ‘Slava tebi Gospodine!’ i ‘Slava tebi Kriste!’ Ne ustajemo da bismo slušali evanđelje!?, ali Krist je taj koji nam u njemu govori. Zato budimo pažljivi, jer je to izravan razgovor. Gospodin nam govori.
Dakle, u misi ne čitamo evanđelje da bismo znali kako su se stvari događale – upozorio je Sveti Otac – nego slušamo evanđelje kako bismo postali svjesni da ono što je Isus jednom učinio i rekao, da je to živa riječ, Isusova riječ koja je u evanđelju, živa je i dolazi u naša srca. Zato je toliko važno slušanje evanđelja otvorena srca, jer to je živa riječ. Sv. Augustin piše da su “usta Kristova evanđelje. On vlada na nebu, ali ne prestaje govoriti na zemlji”. Ako je istina da u liturgiji “Krist naviješta evanđelje”, iz toga slijedi, da mu sudjelovanjem na misi moramo dati odgovor.
Da bi poslao svoju poruku, Krist se također koristi riječju svećenika koji propovijeda nakon evanđelja – rekao je papa Franjo i istaknuo – Propovijed koju je preporučio Drugi vatikanski sabor kao dio iste liturgije, nije prigodni govor, niti kateheza kao ovo što sada činim, nije konferencija niti poučavanje, propovijed je nešto drugo. Ona je “nastavak onog razgovora koji je već započeo između Gospodina i Njegova naroda” kako bi našao ispunjenje u životu. Istinsko je tumačenje evanđelja naš sveti život! Riječ Gospodnja završava svoj put utjelovljujući se u nama, pretvarajući se u djela kao što se dogodilo u Mariji i u svetima.
Zapamtite ono što sam rekao posljednji put, riječ Gospodnja ulazi na uši, dolazi u srce i ide u ruke, u dobra djela. Propovijed također prati riječ Gospodnju i prelazi taj put da bi nam pomogla da riječ Gospodnja dođe do ruku, prolazeći kroz srce – rekao je Papa i podsjetio – Već sam obradio pitanje propovijedi u pobudnici Radost evanđelja, u kojoj sam napisao da liturgijski kontekst traži da propovijedanje usmjeri zajednicu i propovjednika prema zajedništvu s Kristom u euharistiji koja preobražava život.
Tko propovijeda – propovjednik, svećenik, đakon ili biskup – mora dobro obavljati svoju službu – rekao je Sveti Otac i naglasio – stvarno služeći svima koji sudjeluju u misi, ali i oni koji ga slušaju moraju dati svoj doprinos. Prije svega pružajući dužnu pozornost, poprimajući prava nutarnja raspoloženja bez subjektivnih zahtjeva, znajući da svaki propovjednik ima odlika i ograničenja. Ponekad imamo razloga za dosadu jer je propovijed duga ili nije odgovarajuća ili je nerazumljiva, a nekad nam predrasude stvaraju prepreke. Tko propovijeda mora biti svjestan da ne radi vlastitu stvar, već propovijeda dajući glas Isusu, propovijeda riječ Isusovu.
Propovijed mora biti dobro pripremljena, treba biti kratka! – upozorio je papa Franjo i naveo primjer svećenika čiji je otac bio sretan jer je mogao ići na misu tamo gdje nije bilo propovijedi. Koliko puta smo vidjeli – nastavio je Papa – da neki drijemaju tijekom propovijedi, drugi brbljaju ili iziđu van popušiti cigaretu… Zato, molim vas da propovijed bude kratka, ali da bude dobro pripremljena. Dragi svećenici, đakoni, biskupi, propovijed se priprema molitvom, proučavanjem riječi Božje i izradom jasnog i kratkog sažetka i ne smije biti duža od 10 minuta.
Možemo reći da u službi riječi, kroz evanđelje i propovijed, Bog razgovara sa svojim narodom koji ga sluša pažljivo i s poštovanjem, a u isto vrijeme ga prepoznaje kao Onoga koji je prisutan i djelatan. Ako, dakle, slušamo “Radosnu vijest” – zaključio je Sveti Otac – ona će nas obratiti i preobraziti kako bismo mogli promijeniti sebe i svijet. Zašto? Jer Radosna vijest, Božja riječ, ulazi na uši, odlazi u srce i dolazi u ruke da bi činila dobra djela.
Nakon kateheze Papa je pozdravio prisutne biskupe, predstavnike raznih crkvenih i svjetovnih institucija; mlade je osobito pozvao da se stave na raspolaganje kako bi bili providnost onima koji trpe; bolesnike da uvijek osjećaju molitvenu potporu Crkve; a mladence da vole život koji je uvijek svet, pa i onda kada je obilježen slabošću i bolešću.
Izvor: Vatikanski radio
