Autor: Trpimir Matković
Jednom vrhunskom sportašu narod je klicao, obitelj ga je obožavala, a i sam sebe je zaljubljeno promatrao u ogledalu nakon posljednjih uspjeha. Bio je poluprimitivna osoba bez ikakve izobrazbe, a vokabular kao da mu je imao svega nekoliko desetaka riječi. Ipak, on je jedne večeri zakoračio na stazu mudrosti, jer je prije počinka ovako razmišljao: “Svi me vole, svi su zadovoljni sa mnom, ALI JE LI BOG ZADOVOLJAN SA MNOM?”.
S druge strane grada egzistirao je njegov vršnjak, kojeg su optužili za pljačku u poduzeću, pa su ga nečasno izbacili na ulicu. Obitelj mu se raspala, a djeca su ga se odrekla. Društvo ga je optuživalo, a ni sam o sebi nije imao nikakvo pozitivno mišljenje. Nije bio poluprimitivac poput spomenutog sportaša, nego totalni primitivac, ali i on je te večeri ispod mosta u kartonskoj kutiji stupio na stazu mudrosti, misleći ovako: “Nitko me ne voli, svi me preziru, ALI ŠTO BOG MISLI O MENI?”.
U duhovnoj stvarnosti suprotnost ljubavi nije mržnja, nego strah! Jedini poželjni strah jest strah da se sa nekim svojim postupkom ne uvrijedi Boga. Taj strah je kruna mudrosti, a prvi i najvažniji korak u tom smjeru jest misao, koja je jedne večeri obuzela dvojicu vršnjaka.
Misija svakog čovjeka i jedini smisao života je da na kraju kratkog ovozemaljskog puta s njime bude zadovoljan dragi Bog, a On zasigurno biva oduševljen sa sportašem i klošarom iz ovog teksta zbog pitanja, koje su si postavili.

 

 

 

 

 

 

 

 

Poštovani pratitelji portala,

ovim putem vas pozivamo na suradnju.Vaša svjedočanstva iz života i vjere,vaše autorske radove tekstove i pjesmice,vjerske,duhovne ili domoljubne tematike koje niste objavljivali na drugim portalima ili drugim medijima,VIDEO CLIPOVE možete nam poslati na email [email protected]  mi ćemo ih objaviti.Hvala i neka vas prati Božji blagoslov!

www.put-istina-zivot.com

PODIJELI