Zadnja je ponoć, godine Stare,
s obližnjeg tornja, razliježu se zvona,
svud vesela pjesma i uzvik se čuje:
“Sretna svim bila, godina Nova!”
Svud pjesma i radost, uzdrhtale duše,
razigrana srca, kraj godine slave,
s neba se svima, zvijezdice smiješe
i srebrom trepere, ko svjetiljke male!
Samo sam ja sama i tužna,
prohladni vjetar cvili sve jače,
u posljednjem času, te godine Stare,
srce mi bolno, za Isusom plače!
Prošla je opet godina jedna,
ta godina bola i vrelih suza,
a ja još uvijek na Isusa čekam,
i u čežnji venem, ko uvela ruža!
Tiho se gase zvijezde na nebu,
rađa se prvi u godini dan,
s danom i moja novogodišnja želja,
da Isusa primim, ja silno bih htjela!
Što li mi nosi ta godina Nova?
i hoće li za me sretnija biti?
Hoću li Tebe, moj Isuse mili,
u svoje srce, ja skoro primiti?
Na pragu stojim godine Nove,
a srce u čežnji, Isusa zove;
Isuse dođi, želim Te sresti,
posjeti me Kralju u Svetoj Pričesti!
Isuse dragi, od srca ja želim,
da godina Nova mi Tebe donese.
Želim, da suze, gorčinu i boli,
godina Stara, sa sobom odnese!
Anđela Herendić