Sve ima svoj početak i svršetak, osim Boga koji je vječan, bez početka i svršetka, bez prošlosti i budućnosti. On je vječno sada. Naš je život pun početaka, pa tako i svršetaka. I sve ono što ima svoj početak i kraj, podložno je vječnomu Bogu koji sve stvara, svime upravlja i sve uzdržava u svojoj beskrajnoj i milosrdnoj ljubavi.

 

Još jedna godina je iza nas. Tako brzo je prošla. Prošlo je tako brzo 365 dana koji se nikada više neće vratiti. Dobro je zapitati se: Što smo učinili od tih dana, što smo učinili od svoga života, što smo, zapravo, učinili za svoj vječni život…?!

 

Hoće li nas ova prošla godina jednoga dana tužiti sudu Božjemu jer je nismo proveli onako kako je to od nas Svevišnji očekivao?

Je li nam dobri i milosrdni Bog bio na prvom mjestu u životu?! Ako nije bilo tako, onda sve drugo nije bilo na svome mjestu.

 

Na početku smo jedne nove, milosne. Od Boga darovane godine. Svaka nova godina novi je početak, nova prilika rasta i dozrijevanja u vjeri i ljubavi, mudrosti i milosti. Novi početak je novi izazov. Živeći u vremenu uvijek se nalazimo pred nekim početkom. Život se i sastoji od mnogih početaka. Nijedan početak nije lagan.

 

Kaže se: svaki početak je težak. Sve to zavisi od nas i našega odnosa prema stvarnosti koja nas okružuje. Prepustimo Božjoj volji sve trenutke u životu, pogotovo one manje ugodne, biti će nam lakše.

 

Darujmo svom Bogu prvo i središnje mjesto u životu, kako bi sve ostalo bilo na svome mjestu. Božja smo djeca i Bog zaslužuje da nam On bude najvažniji u životu.

 

Proslavili smo Božić, središnji događaj u povijesti čovječanstva. Proslavili smo točno određeni povijesni događaj i Božji zahvat u ovaj naš svijet i život. Bog koji je sama ljubav, milosrđe i dobrota pronašao je način da postane dijete i ne prestane biti Bog. To je razlog naše radosti i sreće. Isus je postao našim bratom kako bismo mi postali Božjom djecom.

 

Čitamo u evanđelju: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“

Evo nagrade svima “koji ga primiše”: postali smo djeca Božja, Bogoliki; koliko je samo moguće izjednačeni smo sa svojim najvećim bratom – Bogočovjekom. Je li to tako? Je li naš život njegovu sličan?

 

Što znači primiti Krista? To znači truditi se živjeti kao što je on živio. Živjeti po evanđelju, vršiti volju Božju. Usvojiti Isusov način razmišljanja, osjećanja, gledanja na stvarnosti u sebi i oko sebe, napose usvojiti ljestvicu vrijednosti koju je on postavio.

 

Sjetimo se samo nekoliko Isusovih izreka – misli: „Ja sam jedini Put, jedina Istina i Život!“ (Iv 14,5). „Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 13,34). „Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim!“ 8Mt 11,25).

 

“K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše!” Vrlo je to teška riječ izabranom narodu. Ma koliko to pokušali razjasniti, ostaje nerazjašnjivo: zašto Izabrani narod nije primio svoga najvećeg sina, zašto mu je priredio Kalvariju? Ne primiše ga … Dali su mu na početku života jasle, na svršetku križ. Ne primiše ga! Tako reče teolog naših dana. Čuvajmo se da te riječi i nas ne pogode jednoga dana!

 

Učinimo sve kako bi svoga Boga u ovoj novoj godini još više primili i proslavili svojim životom! Pomozimo i drugima na tom putu kako bi bili osvjedočeni vjernici.

Fra Petar Ljubičić

 

 

PODIJELI