To sam iskusio na sebi samom preko drugih. Nemalo sam puta kroz prošlih deset godina čuo: „Što ti se dogodi u mladosti?“, „Što si ti Bogu skrivio?“, „Je li imao koga drugoga?“ I drugih ili sličnih komentara… Ali isto tako malo po malo te iste ljude, ne radi mene, ali stizala je slična ili još teža životna sudbina. Srčani ili moždani udar, bolest raka, leukemije, šećerna bolest, gangrena s posljedicom amputacije noge, vađenje bubrega i štošta drugoga od kojih priličan broj više i nije među živima. Nikoga nije dobro sažalijevati, jer ne znamo što može prije ili poslije stići nas same. A kad-tad, prije ili poslije, nešto će nas stići jer kako se kaže ‘nitko zdrav nije umro’, a što nas po prirodnom zakonu prolaznosti sve čeka.

fra Mate Tadić,OFM

Tomislavgrad, 17. studenoga 2013.