… Gospodin me poslao, Isus… da progledaš… Djela 9:17)
Kad se Pavlu vratio vid, također je dobio i duhovni uvid u Osobu Isusa Krista. Od tog trenutka, čitav njegov život i propovijedanje bili su potpuno prožeti, i to ničim drugim, osim Isusom Kristom – „Odlučio sam, naime, da dok sam s vama neću znati ništa osim Isusa Krista, i to raspetoga“ (1. Korinćanima 2:2). Nikada više Pavle, ničem nije dopustio privući mu i zadržati pažnju njegovog uma i duše, osim lica Isusa Krista.
Moramo naučiti održavati visok stupanj karaktera u svom životu; čak do razine koja nam je otkrivena u našoj viziji Isusa Krista.
Obilježje duhovnog čovjeka koje neprestano traje, sposobnost je ispravno razumjeti značenje Gospodina Isusa Krista u vlastitom životu te sposobnost za rastumačiti Božje namjere drugima. Isus Krist je prevladavajuća žudnja njegovog života. Kad god vidite tu osobinu kod nekoga, imate osjećaj kako je to uistinu čovjek po Božjem srcu (vidi Djela 13:22).
Nikada ničem ne dopustite odvratiti vas od vašeg razumijevanja Isusa Krista. To je istinski ispit jeste li duhovni ili niste. Biti neduhovan, znači da u vama postoji rast vaše fasciniranosti drugim stvarima.
Otkad moje oči Isusa su ugledale,
Ostalo sve iz vida izgubio sam,
Zarobivši viziju mog duha,
Promatram Raspetoga.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Čime su obuzeti moj um i srce? Što fascinira moje misli i osjećaje? O čemu razmišljam često i s užitkom? O čemu razmišljam kad ni o čemu ne razmišljam? Na što odlaze moji umni i vremenski resursi? Je li moj um zarobljen i pogled fiksiran na Raspetoga ili moj pogled luta a misli tumaraju bespućima prolaznosti dnevnih briga varljivih užitaka?
