Dragutin Matak
Za mnoge je riječ „apokalipsa“ pojam tajanstvenosti, zbrke, konačne kataklizme ili sudnjega dana, naročito ako su samo gledali triler Četiri jahača apokalipse i čitali tekstove sličnog sadržaja. Međutim, zadnja knjiga od 66 kanonskih knjiga Svetoga pisma, Otkrivenje na samom početku potiče na čitanje: „Blago čitaču i slušačima riječi ovoga proročanstva.“ (Otk 1,3) Knjiga sadrži mnogo simbola i slika, stvarnih i zamišljenih, lijepih prizora, ali i zastrašujućih, međutim sve su to obilježja apokaliptičkog književnog žanra koji nalazimo i izvan Biblije.
Riječ „apokalipsa“ je izvedenica grčke imenice apokálypsis – otkrivanje, razotkrivanje, podizanje vela. Biblijsku Apokalipsu ili Otkrivenje pisao je apostol Ivan u zatočeništvu gdje su ga poslale rimske vlasti za vrijeme cara Domicijana oko 95. godine. Knjiga je izvorno poslana u sedam kršćanskih crkava velikih gradova Male Azije i opisivala je između ostalog i narav rimske dominacije. Stoga je i odabran apokaliptički način pisanja, u simbolima i šiframa, kako ne bi ovaj tekst pogoršao, već ionako teško stanje kršćana u progonstvu.
Iako je Otkrivenje izvorno napisano za prve kršćane nije napisano samo njima, već svim kršćanima do samoga kraja povijesti. Glavna je poruka da Bog upravlja svjetskim zbivanjima; Isusovom smrću na križu pobjeđuje sile zla i uspostavlja Božje vječno kraljevstvo ljubavi. Knjiga Otkrivenje (Apokalipsa) je puna ohrabrenja kršćanima koji su se suočavali i koji se suočavaju s teškom budućnošću. Otkrivenje možemo podijeliti na tri glavna dijela: (1) poruke sedam crkava u Maloj Aziji (1,9–3,22); (2) povijesni događaji u Crkvi i izvan nje od prvog stoljeća sve do kraja vremena; i (3) eshatološki dio, koji se odnosi na posljednje događaje koji kulminiraju Kristovim dolaskom i uspostavljanjem Božjeg kraljevstva (12,1–22,5).
Slavni i nevjerojatan opis onoga što slijedi na kraju vremena trebao bi promijeniti naše mišljenje o riječi „apokalipsa.“
1I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer — prvo nebo i prva
zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem,
vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica
nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja:
“Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će
biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4I otrt će im svaku
suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli
više neće biti jer — prijašnje uminu.” 5Tada Onaj što sjedi
na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši:
Ove su riječi vjerne i istinite.” 6I još mi reče: “Svršeno je! Ja
sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s
izvora vode života zabadava. (Otkrivenje 21,1-6
