Naše Bake oklijevale nisu
Liti, zimi ići baš na Misu,
Moliti se dragome baš Bogu
Ne žaleći ni ruku ni nogu.
Dok bi liti vladala vrućina
A na njima noseća crnina,
Žalujuća za te svoje bližnje
A tek zimi mećave te snižne.
Prtile bi usrid zime pute
Temperature niske a i ljute,
Propustile nebi Božiju Slavu
Dajuć tako Njemu tu zafalu.
Još se sićam svoje stare Bake
Svako jutro u Crkvu bi išla,
Bilo lito ali zima ljuta
Silazila nije sa toga baš puta.
I mene je vodila tad često
Umotana u svoju crninu,
Moleć Boga za sve ljude svita
A najviše posvećujuć sinu.
Naše Bake oklijevale nisu
Liti, zimi ići baš na Misu,
Zafalit se dragome baš Bogu
Ne žaleći ni ruku ni nogu!
20.02.2018. Brat Bojan.
