“Naši životi počinju da se gase onoga trenutka kada zašutimo o stvarima koje su bitne”
Martin Luter King
Što je to multikulturalizam, pojam koji se često nekritički koristi u suvremenom ” civilnom”, ali i akademskom svijetu, pri čemu oni koji ga upotrebljavaju rijetko osjećaju potrebu da ga preciznije i odrede tj. jasno definiraju? Jeli to stanje stvari u pojedinim zemljama, činjenica da nekoliko kultura tu paralelno egzistira, ili nekakav ideal koji tek treba da se ostvari, nešto što se tiče promjena politike i načina mišljenja u jednom društvu?
Navešću, ovaj put, dva osnovna značenja multikulturalizma, a to su tkz. “meko” i “tvrdo” značenje.
U svom “mekom” značenju, multikulturalizam se smatra sasvim kompatibilnim sa idejom demokracije i liberalno-demokratskom političkom kulturom. Riječ je tu, zapravo, o slobodi pojedinca da bira kulturu, religiju, pogled na svijet i identitet koji mu odgovara, pri čemu ta osoba ne bi trebalo da predstavlja prepreku drugima koji isto tako se žele opredjeliti , afirmiraju u okviru svojih individualnih prava, vrijednosti, ukusa i normi.
Zaista sve ovo zvuči sasvim u redu, rekli bismo!
Problem, međutim, nastaje u kontestu “tvrde” interpretacije multikulturalizma, kao sistema koji zastupa nepovrijedivost, pa i suverenitet kolektivnih kulturnih prava. U najekstremnijoj formi multikulturalizma kolektivni autoriteti imaju, štaviše, vlast nad članovima svoje zajednice, pa “nameću red i zakon u slučajevima koji se tiču specifičnih kulturnih i religijskih pravila”.
Ako pojam kulturalizma pogledamo i sa političkog aspekta, možemo vidjeti da on predstavlja ključni pojam koji se može promatrati iz različitih kutova, a prepoznatljiv je kao ideološki konstrukt, i na političkoj ljevici kao i na političkoj desnici. Neupitne podrške koju i jedni i drugi pružaju toj ideji su dalekosežne. Upravo na tim izvorima, mada na dva različita načina, hrane se suvremene pristalice etnonacionalizma i vjerskog fundamentalizma – džihada.
Sve navedeno je znanost dokazala i objasnila! Znanstveni djelatnici su svjesni i pozitivnih ali i negativnih posljedica koje mogu opasno narušiti postojeći moralni sustav, jer je nerazumijevanje same srži u ovoj priči namjerno producirano, kao zamagljeno i nejasno.
Iz činjenice međusobne različitosti kultura, izvodi se, naime, stav tj. postulat, o nemogućnosti da se jedna kultura razumije sa stajališta druge, a onda se još i pojedinci potpuno determiniraju u okvirima svoje kulture, plutajući u njoj kao brodolomnici, bez svoje volje.
I evo više nego sjajne prilike za manipulaciju!
Sad bi se neki mogli zapitati i reći “Čekajte malo, a što je to pogrešno u multikulturalizmu?”. Pa zar različite kulture i njihove vrijednosti ne služe obogaćivanju njihova razumijevanja svijeta i ljudi u njemu?
Naravno! Upravo to i žele da mislimo. No, ništa u svemu tome nebi bilo pogrešno, da je to obogaćivanje i razumijevanje ono što se u biti i dešava. Stvarnost je drugačija. Dešava se upravo to da multikulturalizam predstavlja moćno oružije u razaranju zapadne kulture.
Navešćemo ovdje samo jedan primjer navedenog razaranja, koji se direktno nalazi u samom obrazovnom sustavu. A to je obrazovanje koje mladima ne nudi cjelokupno proučavanje različitih kultura. Ne, ono ga djeli i parcijalno i površno plasira, ne zadirući u suštinu i same korijene. Da bi se istinski razumijeli i međusobno prihvatili, moramo se dobro i detaljno upoznati. Takvo proučavanje drugih kultura, na žalost, nije ponuđeno. Umjesto toga, naglasak je isključivo na skupinama, koje su navodno bile potlačene od strane zapadne civilizacije.
Poruka ovako osmišljene demagogije, nije da bi se sve kulture trebale poštivati, već da je zapadna kultura stvorila dominaciju bjelog čovjeka i da je zbog toga zla.
Da, zamislite to! Zapadna kultura koja je iznjedrila većinu svjetskog znanja, napretka, hrane, kvalitete života, odjednom je, ni više ni manje, okarakterizirana kao zla!
Mislite li da je današnjim multikulturalistima zbilja stalo do “eskimske glazbe”, ili do toga zašto neka plemena koja žive u dolini rijeke Ubangi u Africi razvlače, svoje usne poput palačinki? Jel njima zbilja stalo do kultura koje štuju, krave, štakore i sl…Ne, njih ne zanima ni istinsko uzdizanje drugih kultura, niti njihovo razumijevanje kao ni slavljenje različitosti! Oni jednostavno žele odbaciti moralne spone! Oni dižu pobunu i mrze sve što predstavlja kršćanske vrline i vrijednosti, koje možemo promatrati kao postepeno, plansko i perfidno gašenje svijetla našega društva. Time se moderni multikulturalisti osjećaju oslobođenima od “patrijahalnog kršćanskog Boga” protiv kojeg se i biti i bore. Da bi nam navedene borba bila još jasnije predočena, obratimo još jednom pozornost na ono što multikulturalizam propagira i od čega polazi!
Multikulturalizam polazi od jedinstvenosti i legitimnosti svake skupine. Kriterijumi pravednog i nepravednog, zločinačkog i varvarskog, povlače se i na kraju gube pred apsolutnim kriterijumom poštovanja drugog . Ne postoji više nikakva vječna istina! Svako tko stidljivo želi da podsjeti na to da je sloboda nedjeljiva, kako život ljudskih bića ima jednaku vrijednost svuda i kako su odsjecanje ruku lopovima podjednako nedopustivi svuda, rutinski biva osuđen u ime nužne jednakosti kultura. Kad smo tako druge strpali u geto njihove jedinstvenosti, zašto bismo onda brinuli kako žive i da li pate? Kad razmišljamo o njihovoj teškoj sudbini, tješi nas isticanje nedodirljivosti njihove različitosti. Kako licemjerno! Ipak, jedno je priznati ubjeđenja i obrede svojih sugrađana drugačijeg porijekla, a nešto sasvim drugo dati blagoslov nekoj zajednici koja, plašeći se da je drugi ne zagade, podiže zid između sebe i ostatka društva. Kako se može prihvatiti različitost koja ljude isključuje umjesto da ih prihvati? Ovo je paradoks multikulturalizma! On na jednak način tretira sve zajednice, ali ne i ljude koji ih čine, budući da im oduzima slobodu izbora. On priznaje i prihvata grupe, a onda i nasilje tih grupa nad pojedincem.
Multikulturalizam tako stvara multikulturalnu zbrku kojom se, namjerno i planski zamagljuju i potiru kršćanske vrednote sa ciljem njihovog rušenja. Cijeli proces je veoma kompleksan i biti će nam tema i u slijedećem članku, kao i prepoznavanje i razotkrivanje djelovanja njihovog najmoćnijeg oružija – multikulturalnog marketinga!
Stanislava Blažević
